Otkako je u strahu od novih poremećaja na tržištu i najavljenih poskupljenja, srpska vlada na prijedlog tamošnjeg Ministarstva poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede potkraj lanjske godine prihvatila je Uredbu o posebnim uvjetima prometa robe kojom se trgovačke marže na osnovne živežne namirnice u idućih šest mjeseci ograničavaju na 10%, a rokovi plaćanja na 60 dana. U Srbiji su, prema tvrdnjama resornog ministra Dušana Petrovića, uslijedila pojeftinjenja.
Manevar trgovaca
Petrović tvrdi da država nije mogla dopustiti da marže na osnovne živežne namirnice budu veće u Srbiji nego u drugim zemljama. Neki analitičari u Hrvatskoj smatraju da bi i hrvatska Vlada slično mogla reagirati nakon uvođenja više stope PDV-a, to više što, prema tvrdnjama ministra financija Slavka Linića, ne očekuju poskupljenja. Stoga su čak i neke korekcije cijena od prosinca 2011., poput mliječnih proizvoda, slatkiša, deterdženata, kozmetike... išle u tom smjeru ne bi li si trgovci stvorili manevarski prostor za korekciju marži kad zbog dizanja stope PDV-a na njih krenu pritisci Vlade i javnosti. Drago Munjiza, direktor konzultantske kuće Jako Viktor, kaže da je ograničenje trgovačkih marži "vruće" pitanje u svim zemljama EU.
Dvosjekli mač
– Cilj koji se želi postići transparentnost je te standardizacija trgovačkih marži zbog kontrole inflacije i ekstraprofita u dobavnome lancu – tvrdi Munjiza. Tako je u Sloveniji usvojen kodeks koji bi trebali poštovati svi proizvođači, trgovci i distributeri, a koji podrazumijeva da se sve cijene fakturiraju u neto iznosu, bez dodatnih rabata, posebice količinskih godišnjih, čemu je na tragu i srbijanski potez. Učinak je dvojak – upozorava Munjiza. Regulacija marži s jedne strane znači umanjenje poduzetničke klime i udar je na veće sisteme, posebice u stranome vlasništvu koji "prelijevaju" profite iz jedne zemlje u drugu, a s druge – štiti se slabije platežno stanovništvo i kontrolira inflacija.
– Postoji i rizik smanjenog interesa za investiranjem i trgovinom te je jako bitno naći dobar balans između slobodnog tržišta i reguliranja trgovačkih i gospodarskih procesa, što je momentalno krucijalno pitanje za sva svjetska tržišta i makroekonomije. No, vjerujem da će i Hrvatska pratiti svjetski trend sve veće transparentnosti u dobavnome lancu i državne kontrole nivoa cijena ključnih robnih grupa, kako što se to već čini s cijenom goriva – završava Munjiza.