Uzrok svih kriza - arogancija, nepoštenje i nedostatak razuma

Društvo za upravljanje fondovima ZB Invest obilježava deset godina poslovanja tijekom kojih je prošlo i razdoblja velikog investicijskog buma i povlačenja. O prijelomnim trenucima tijekom tog razdoblja govori predsjednik uprave Pierre Matek.

Imate li dojam da su prosječni ulagači danas u velikom strahu od rizika?

- Jasno da su poslije pada tržišta od 80-ak posto ulagači u strahu od rizika. Međutim, svjedočimo i uplatama u dioničke fondove jer pojedini klijenti upravo sada, nakon velike krize i korekcije cijena, vide priliku za ulaganje s potencijalom za visok prinos. Već su 2009. dionički indeksi diljem svijeta značajno narasli.

Euforija i panika

Koje poteze i situacije u posljednjih deset godina smatrate ključnima?

- ZB Invest na vrijeme je strategiju ulaganja premjestio s regionalnih tržišta na globalna dionička tržišta i time izbjegao zamku likvidnosti u koju su upala mnoga druga društva kad je počela burzovna kriza. Čini mi se da je to bio jedan od najvažnijih poteza. Drugi je bitan trenutak bio izlistavanje na burzu dioničkih društava u tzv. JDD kotaciju. JDD je omogućio mnogim građanima koji su dobili dionice nekih poduzeća, da utvrde njihovu tržišnu vrijednost i prodaju ih, ako to žele, na transparentan način. JDD je bio temelj koji je omogućio razvitak dioničkoga tržišta u Hrvatskoj. Za kraj, iako to iz današnje perspektive može djelovati banalno, jedan od iznimno važnih trenutaka bila je liberalizacija sustava platnog prometa. Možete li vjerovati da smo 2000. godine s ispunjenim općim uplatnicama na iznose od nekoliko desetaka milijuna kuna dnevno trčali iz naših poslovnih prostora u tadašnji ZAP kako bismo uplatili novce za kupnju nekog trezorskog zapisa ili isplatu klijenta iz fonda? Danas se čak 40 posto svih transakcija s udjelima u fondovima ZB Investa odvija putem internetske usluge.

Što su ulagači mogli očekivati prije deset i pet godina, a što očekuju danas?

- Konstanta je u svim razdobljima ulagački svijet koji je sklon euforijama i panici. Jednom je to internetska revolucija, drugi put globalizacija, ali princip je isti: ljudi su skloni uvjeravati da je sada nastupila „nova paradigma“, da temeljna ekonomska pravila više ne vrijede i da će zbog toga cijene dionica samo rasti i rasti. Dionička će tržišta vjerojatno i dalje doživljavati uspone i padove, ali dugoročnom ulagaču s kvalitetno složenim portfeljem to ne bi trebala biti prepreka za ulaganje.

Opasna i razdoblja rasta

Možete li prijašnje korekcije usporediti s trenutačnom financijskom krizom?

- I ova kriza, i ona od 2000. do 2002. godine, korijene vuku u SAD-u, geografski gledano. U biti, bez obzira na zemlju porijekla, cjenovni baloni i financijske krize svoje korijene vuku iz nedostatka zdravog razuma, nepoštenja i arogancije ključnih sudionika na tržištima. Osim što se ova druga kriza pokazala mnogo dubljom, zajedničko im je i što se u takvim razdobljima ulagačima čini da iz svakoga kutka neumorno iskaču nove nevolje, kao da im nikada neće biti kraja. Većina ulagača zato propusti prepoznati i iskoristiti oporavak tržišta. Na primjer, od travnja 2009. dosad konzervativni Dow Jones narastao je više od 65 posto.

Kakve su lekcije izvukli ulagači i portfolio- menadžeri?

- Čini mi se da je osnovna lekcija koju bismo trebali naučiti da ekonomska pravila na dugi rok pobjeđuju emocije i neracionalnosti. Druga bi lekcija mogla biti da je iznimno važno strukturirati portfelj prilagođen potrebama, ročnosti i psihološkom profilu svakog ulagača. S takvim portfeljem i jasnim ciljevima mnogo je lakše donositi odluke i u razdobljima krize i u razdobljima naglog rasta, a upravo su se takva pokazala najopasnijima.

Lani su najbolje rezultate ostvarivala ulaganja na tržišta Brazila, Indije, Kine...

- Te su se države u proteklih desetak godina afirmirale kao svjetske gospodarske velesile. Pred njima je još dug put razvoja u moderne demokracije, no svakako im je potencijal za ekonomski rast golem, što zbog izvoza, a što zbog demografskog rasta. Razvitak srednjeg sloja u tim državama najveći je potencijal. Rusija ne raspolaže demografskim adutom, ali počiva na golemim prirodnim bogatstvima. Regionalnim je tržištima adut približavanje EU. To je druga investicijska priča od one iz skupine BRIC. Velika financijska kriza usporila je razvoj država u regiji, ali u većini je smjer ostao isti.

Kakve rezultate imate i očekujete do kraja 2010?

- Za nas je 2010. stabilna godina, po mnogo čemu slična 2009. Nakon ekstrema 2007. i u obrnutom smjeru 2008., može se činiti kao stagnacija, no radije bih rekao da je to normalizacija tržišta. Tržišni udio ZB Investa tijekom krize narastao je sa 26 na čak 38 posto.

Kako u ovom trenutku “diše” hrvatsko fondovsko tržište, je li se konsolidiralo?

- Tržište je stabilizirano. Možemo se kao industrija ponositi time da su tijekom krize svi ulagači uredno isplaćivani i da nijedno društvo nije kolabiralo. Fondovi su i na mnogo većim tržištima, primjerice u susjednoj Austriji, obustavljali isplate kad je kriza bila na vrhuncu. Postoji, međutim, golem jaz između četiri najveća društva za upravljanje i ostalih sudionika. Zbrojena imovina svih društava za upravljanje od 5. do 28. mjesta manja je od tri milijarde kuna, a ZB Invest upravlja imovinom većom od 4,5 milijarda kuna. Čini mi se da je u ovakvim uvjetima daljnja konsolidacija tržišta neizbježna jer imovina pod upravljanjem od nekoliko desetaka milijuna kuna teško može pokrivati troškove poslovanja i sve veće regulatorne zahtjeve, a kamoli vlasnicima pritom donijeti i zadovoljavajuću dobit.