Vlada u ovom trenutku ne prodaje Poštu ni građanima ni mirovinskim fondovima

Kao i prije nekoliko mjeseci kada su iz krugova mirovinskih fondova detektirali Hrvatsku poštu kao željenu metu ulaganja mirovinske štednje i danas na inicijativu prvog čovjeka Hanfe Ante Žigmana resorno ministarstvo, pa i Vlada, odbacuju mogućnost privatizacije te državne tvrtke u ovom trenutku.

Resorni ministar Oleg Butković ističe da se na temu privatizacije pošte još uopće nije razgovaralo na nijednoj razini tako da ta tvrtka zasad nije na popisu za prodaju. Žigman nije ni tvrdio da je ideja u fazi realizacije već je predložio Vladi da Hrvatsku poštu ponudi građanima kroz inicijalnu javnu ponudu. To je inače poprilično kompleksan postupak za čiju je pripremu potrebno podosta vremena, pa i cijela godina, a pitanje je koliko bi interesa tvrtka poput Hrvatske pošte u građanima probudila. Bila bi dobra za tržište kapitala koje bi se malo probudilo, a pitanje je i kolike bi dividende građani mogli očekivati s obzirom na profitabilnost samog poštanskog poslovanja

Novi ciklus privatizacije

Podsjetimo u veljači je Večernji list pisao o interesu mirovinaca za Hrvatsku poštu. Oni i danas kažu da bi voljeli u svojem portfelju imati tu tvrtku koja za njih ima kvalitetan potencijal. Procijenili su je tada na tržišnu vrijednost od otprilike dvije milijarde kuna, a kako im je ideja preuzeti 50 posto plus jednu dionicu tvrtke za Hrvatsku poštu su spremni izdvojiti oko milijardu kuna. Ne odbacuju ni ideju IPO-a pri čemu se zalažu da država zadrži kontrolni paket od 25 posto plus jednu dionicu, njima proda većinski udjel, a ostatak ponudi građanima na otkup. Plan zvuči dobro, ali kako smo već i u veljači pisali, a sada nam se stav ponovio, Vlada o prodaji Hrvatske pošte još nije razgovarala.

To ne znači da se uoči parlamentarnih izbora na stolu ne bi mogao pojaviti plan o novom ciklusu privatizacije, naročito jer mirovinski fondovi već mjesecima pozivaju državu da im otvori prostor za investicije s obzirom na to da imaju gotovo 30 milijardi kuna koje bi mogli plasirati u državne tvrtke i infrastrukturne projekte. U tom kontekstu ne bi bilo potpuno nemoguće da se nekoliko tvrtki koje su mirovinci tražili poput udjela u Hrvatskoj pošti, zračnim lukama, Podravki ili Končaru ponudi tim najvećim ulagateljima u Hrvatskoj, ali je o tome još prerano govoriti. Hrvatska pošta interesantna je i zbog činjenice da posjeduje i gotovo 12 posto udjela u Hrvatskoj poštanskoj banci, što je njezina dodatna vrijednost. Hrvatska poštanska banka u većinskom je vlasništvu države kroz udjel Vlade, DAB-a i HZMO-a koji zajedno imaju nešto preko 60 posto vlasništva dok manji ulagači drže nešto više od 27 posto udjela.

Stabilni prihodi i ulaganja

Hrvatska pošta pod upravom Ivana Čule ima stabilne rezultate i zadržava tržišne udjele na domaćem tržištu. Prihodi im se kreću oko 1,7 milijardi kuna godišnje, a na kraju godine uz sve troškove i zarade stotinjak milijuna kuna. Iako pismene pošiljke u volumenu stagniraju ili čak i padaju, paketno tržište svake godine raste i tu se vidi prostor za zaradu. Novi vlasnici HP-u donijeli bi i veći potencijal ulaganja, iako kompanija koja je lani zapošljavala 10.128 radnika već ima veliki četverogodišnji ciklus ulaganja koji će rezultirati realizacijom pola milijarde kuna investicija do kraja 2019. godine.

Obnovljen je vozni park, automatizirane su sortirnice u Splitu i Zagrebu, a započeta je izgradnja novog sortirnog centra u kojeg će se uložiti 350 milijuna kuna. S pozadinom financijski jakog vlasnika mogla bi i jače iskoračiti prema unaprjeđenju poslovanja. Lani su ostvarili prihode od 1,7 milijardi kuna, dok u tekućoj godini očekuje rast na 1,77 milijardi kuna. Rashodi se kreću oko 1,6 milijardi kuna, iako su poštarima i vozačima tijekom prošle godine uvećana primanja za 20 posto, a zaposlenici su nagrađeni i uplatama u zatvoreni treći mirovinski stup. Hrvatski građani od Vlade Ive Sanadera nisu imali priliku za sudjelovanje u privatizaciji po principu narodne dionice, iako je nekoliko političara koketiralo mogućnošću izdavanja ‘narodne obveznice’ za financiranje budžeta ili velikih energetskih projekata. Ina i THT bile su dionice koje je upisalo više od 400 tisuća građana, a za dionice Hrvatskog telekoma dizali su se i krediti. Iako su građani zaradili i kroz dionice i kroz dividendu, zarada se protegla kroz godine, pa nije bilo dojma ‘lake love’, koju su građani očekivali što ih je i otjeralo od ulaganja u dionice.