Grašak iz Moldavije, tikvice iz Albanije, paprike i rajčice iz Jordana, mrkva iz Turske, češnjak iz Kine, grah iz Perua, Urugvaja i Kirgistana, bademi i kivi iz Irana... Iako je na najnovijem statističkom popisu Hrvatske gospodarske komore za prvih devet mjeseci 2014. godine manje egzotičnih zemalja iz kojih smo uvozili, uvoz hrane u tom je razdoblju narastao za još 300 milijuna dolara – na ukupno 2,35 milijardi u odnosu na isto razdoblje 2013. – a iako se hvalimo povećanim izvozom poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, on je ipak skromniji. Rastao je za 170 milijuna dolara, na ukupno 1,25 milijardi, čime je ostvarena negativna bilanca od 1,1 milijardu dolara. Pokrivenost uvoza izvozom tako je samo 53%, pri čemu su nam najsvjetlije izvozne točke šećer, svježa riba, vegeta i kukuruz. S druge strane, i dalje eskalira uvoz svježe svinjetine, kruha i peciva, čokolade, stočne hrane...
Jabuka napokon dovoljno
U lanjskih devet mjeseci uvezli smo 35% više mesa nego godinu prije, 31% više proizvoda od kakaa, 33% više ribljih prerađevina konzervi. Na svaki izvezeni dolar voća uvezli smo ga za 7 dolara, a povrća za 6. Proizvodnju graha, primjerice, sa 6477 hektara od prije 10 godina sveli smo na manje od 800. I sve to uz povoljne klimatske uvjete, kvalitetnu zemlju i agroekološke uvjete dostatne da manjkavu proizvodnju i slabu konkurentnost okrenu u pozitivu, dostatnu i za pristojan izvoz. No do “male Švicarske“ dijeli nas usitnjenost površina, loša poljoprivredna politika, neorganiziranost i nesklonost udruživanju proizvođača, visoke cijene goriva, sjemena i gnojiva, neriješeno navodnjavanje, kronični nedostatak skladišnih kapaciteta i hladnjača...
Naš poznati voćar Frane Ivković kaže da još nije kasno. Uz dobru i pametnu poljoprivrednu politiku s novcem EU za ruralni razvoj njegov projekt dizanja voćarske proizvodnje Hrvatsku bi brzo doveo do izvoznice nekoliko sorti voća za oko 350 milijuna dolara, čime bi se zaposlilo najmanje 20.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Ivković drži kako bi s milijardom eura ulaganja Hrvatska lako mogla postati izvoznica višnje maraske, šljive bistrice, maslinova ulja, limuna, krušaka te jagodičastog voća. Kad Srbi s malinama mogu napraviti biznis od čak 100 milijuna dolara u izvozu, zašto mi ne možemo s jagodama za koje imamo još povoljnije uvjete, pita Ivković. Već s nasadima jabuka s kojima smo napokon postigli samodostatnost u skoroj ćemo budućnosti podići proizvodnju sa 120.000 na 200.000 tona, od kojih ćemo profitirati u izvozu u afričke i nordijske zemlje, na Bliski istok..., tvrdi Ivković.
I Arapi vole hrvatsku junetinu
Povrćar Stjepan Horvat dodaje kako bismo bez problema mogli izvoziti salatu i kupusnjače, a kako su se počeli udruživati proizvođači češnjaka i graha, možda bismo barem ovo drugo mi uskoro mogli prodavati Kinezima.
Jedna od najprofitabilnijih izvoznih grana svakako je i marikultura. Ne računajući tune koje nam i te kako dižu izvoznu bilancu, ali smo ograničeni kvotama, Adrisov Cromaris jedan je od najboljih primjera kako biti najbolji u izvozu uzgojene ribe, školjaka, čak i mlađi.
Svježe ribe izvozimo čak osam puta više nego što uvozimo, a krene li se konačno u sanaciju zapuštenih ribnjaka i šarani i pastrve opet će u pojačani izvoz, kakav smo imali prije rata. I naša junetina, potvrđuju to Talijani i Arapi, ima i te kakvu perspektivu, perad za kojom raste potražnja u EU, kao i ciljani mesni proizvodi i prerađevine, doznajemo od Branka Bobetića, direktora Croatiastočara.
i drvene sibice..