Picula: SDP treba biti otvorena stranka, a drukčija stajališta ne moraju se osporavati s pjenom na ustima

Tonino Picula prvi je SDP-ovac koji je javno istaknuo svoju kandidaturu za novog predsjednika stranke. Razgovarali smo o njegovoj viziji SDP-a, ali i ljevice u Hrvatskoj, o tome kako misli pomiriti posvađene struje u stranci i kako je to misli voditi iz glavnog grada Belgije.

Situacija je u stranci loša. Izgubili ste izbore, dva puta zaredom u godinu dana, nakon devet godina Zorana Milanovića stranka je ostala poprilično podijeljena, neke su organizacije raspuštene… S obzirom na sve to kako kanite voditi stranku iz Bruxellesa?

S obzirom na stanje u stranci kakvo ste opisali u pitanju, nema sumnje da se SDP ne može više voditi ni samo s Iblerova trga u Zagrebu. Ali treba biti potpuno jasan; mandat u EP-u ne znači voditi stranku iz Bruxellesa. Ako dobijem povjerenje članstva SDP-a, rad u Europskom parlamentu ograničio bih isključivo na projekte koje sam pokrenuo, koje zastupam u ime EP-a i koje želim završiti. Osim toga, nudim i drukčiji model vođenja stranke. Smatram da stranku treba voditi decentralizirano i uključivo. Pri tome bih u punoj mjeri surađivao s izabranim vodstvom. Posljednji izbori pokazali su kamo vodi centralizirano i nadasve personalizirano vladanje strankom. Vrijeme je za promjene.

Ne mislite li da ponavljate grešku? Druge izbore za gradonačelnika Velike Gorice izgubili ste jer je vaš protukandidat iskoristio činjenicu da ste živjeli u Zagrebu, a ne u gradu koji ste još jednom htjeli voditi?

Rezultat lokalnih izbora za gradonačelnika Velike Gorice 2009. godine posljedica je, prije svega, političkog pregrupiranja stranaka uoči kampanje. Lokalni HDZ, poučen iskustvom ranijih poraza koje sam im nanio, okupio je tada vrlo široku koaliciju dok sam ja istodobno ostao bez važnog partnera koji se opredijelio za samostalan nastup i izlazak iz zajedničkog projekta. Ne smije se preskočiti ni činjenica da su na suprotnoj strani bili Sanaderovi dečki koji su koristeći državni aparat dosljedno blokirali projekte vlastitom gradu u kojemu su živjeli, ali koji je morao biti kažnjavan jer mu je gradonačelnik bio SDP-ovac. Raskošna i dugotrajna kampanja HDZ-a na tim izborima temeljila se, kao i cjelokupna njihova vlast u to vrijeme, na laganju građanima.

Slažete li se sa SDP-om Primorsko-goranske županije da Glavni odbor u subotu treba poništiti odluke o raspuštanju organizacija i vratiti članstvo natrag? To bi značilo i povratak Ive Baldasara u stranku. Slažete li se s tim?

Ne izbjegavajući raspravu o toj i sličnim temama, mislim da SDP-u sada ne treba produbljivanje podjela i jačanje već postojećih animoziteta. SDP treba svakako biti otvorena stranka s vodstvom spremnim na slušanje drukčijih stajališta i bez sklonosti statutarno predviđenim, ali zapravo rješenjima koja umnožavaju probleme. Otvorenost istodobno znači da članom stranke može postati svatko tko prihvaća program i Statut SDP-a uz poštivanje stranačkih procedura.

Jedan od prvih poteza Andreja Plenkovića, kad je postao šef HDZ-a, bilo je vraćanje Drage Prgometa i Milana Kujundžića. Imate li i vi plan pozvati natrag u SDP one koji su otišli ili su izbačeni iz stranke uglavnom zbog neslaganja sa Zoranom Milanovićem poput Ive Josipovića, Mirele Holy, Aleksandre Kolarić, Slavka Linića…?

Neki od spomenutih kolega izbačeni su odlukom stranačkih tijela, dok su drugi odlučili napustiti SDP i pokrenuti vlastite političke projekte. Dobro ih sve poznajem, svi oni imaju svoje dostojanstvo i svoje političke izbore. Bude li netko od njih u SDP-u, koji ću voditi, prepoznao i buduću platformu za političko djelovanje, nema zapreka da ponovno postane dio stranke. No, uvijek zagovaram poštivanje procedure i statuta stranke.

Što je s novim imenima? Upravo se Milanoviću zamjeralo da nije dovodio nove ljude u stranku, da su intelektualci otišli iz SDP-a. Primjerice jedan takav koji je mogao biti u SDP-u, povjesničar Dragan Markovina osniva svoju stranku i računa i na dio nezadovoljnih članova SDP-a.

I to je jedna od posljedica posve centraliziranog i nadasve personaliziranog načina vođenja stranke. Kako je uloga jednog jedinog pojedinca u stranci ekspandirala, tako se smanjivala potreba da se čuju drugi glasovi u stranci, a pogotovo izvan nje. SDP je prestao biti prirodan medij za promišljanje socijaldemokratske pozicije u svijetu koji se mijenjao njoj na štetu. A ti intelektualni inputi nikad stranci nisu bili potrebniji. Kako se vrludalo sa svjetonazorskim identitetima, od kalvinizma preko liberalizma do nacionalnog konzervativizma, tako su biračke kutije za SDP bile sve praznije. Jedna od mojih prvih zadaća kao predsjednika SDP-a, osim terenske konsolidacije stranke, bila bi programska obnova. SDP treba ponovno promisliti svoje politike. U SDP-u želim ponovno reaktivirati i naše zapuštene stranačke savjete koji su, osim članova, okupljali mnoge intelektualce i simpatizere. Kombinacija iskustva naših ljudi s terena i savjeta sigurno će kristalizirati jasne javne politike koje SDP nudi Hrvatskoj, ali i dati priliku onima koji to žele da se kroz SDP i javno politički afirmiraju.

SDP rapidno gubi mlade birače, a oni dominantni vezani su uz SDP preko Saveza komunista, obiteljski, preko partizanskog pokreta. Kako i čime mislite privući nove birače?

Ovaj me problem podjednako intrigira kao političara i kao sociologa. Sugestija odgovora koji se nalazi u vašem pitanju pojednostavljena je slika stanja. S jedne strane mladi ljudi posljednjih godina tendencijski pokazuju neke crte konzervativnih opredjeljenja zbog općih društvenih prilika, ali su s druge strane bitno otvoreniji novim utjecajima zbog masovnog služenja novim komunikacijskim tehnologijama. SDP se kroz svoju političku prošlost već dokazivao među mlađim biračima, a uspijevao je i afirmirati mlade političare kao legitimne generacijske predstavnike. Tu smo sposobnost nekako putem izgubili. Mlade ljude možete politizirati ako im ponudite odgovarajući vrijednosni okvir uz mogućnost da sudjeluju u potrazi za rješenjima svojih generacijskih problema.

Što je danas SDP, što je to što ga čini drukčijim od HDZ-a?

Danas, nakon izvanrednih parlamentarnih izbora, dvije stranke primarno razlikuje pozicija u sustavu vlasti. HDZ je vlast, a mi smo oporba. Prije manje od godinu dana nismo na izborima zadržali vlast, sada nismo kao oporba uspjeli doći na vlast. Izgubili smo i od Karamarkova i od Plenkovićeva HDZ-a. To je ozbiljan razlog da otvorimo raspravu u kojoj smo mjeri u hrvatskom društvu prepoznatljivi kao zaštitnici i promotori socijaldemokratskih vrijednosti. Vrijeme u oporbi može se i te kako dobro iskoristiti za obnovu i nadogradnju naše socijaldemokratske političke ponude građanima.

Neće biti moguće uspješno reklamirati novi europsko-pučki HDZ, a zadržati na ključnim pozicijama ljude koji su postali amblemi posve drukčijeg svjetonazora

O Hasanbegoviću

Je li SDP uopće stranka ljevice ili se zadnjih godina pretvorio u klasičnu liberalnu stranku?

Nema sumnje da se stranke lijevog centra već 15-ak godina suočavaju s krizom identiteta i padom izborne podrške. Budući da su tradicionalno zagovarale dublju EU integraciju i širenje države blagostanja, a oba koncepta našla su se u krizi, te se stranke sada bore s prilagodbom novom socijalnom i političkom okruženju koji je zavladao Europom. SDP se mnogim rješenjima proteklih godina svjetonazorski i operativno predstavio kao stranka liberalne ljevice jer su hrvatske političke okolnosti i rastući utjecaj rigidne desnice, ne uvijek samo stranački organizirane, tražile takav katalog aktivnosti. U onoj mjeri u kojoj bude jasno da su temeljne institucije demokratskog društva osigurane od utjecaja političkog radikalizma otvarat će se prostor za novo profiliranje stranke.

Koja je vaša vizija socijaldemokracije?

Socijaldemokracija treba biti cjelovit model zaštite ljudi koji su, neovisno o svom radnom statusu, zapostavljeni i ugroženi, zastupanja radno ovisnog dijela stanovništva koji neopravdano otpada iz tržišne utakmice i zagovaranja svih koji svojim poduzetništvom, znanjem i stvaralaštvom šire kompetencije i prosperitet zajednice. SDP mora identificirati te društvene skupine, ostvariti s njima dijalog i dosljedno ih politički predstavljati.

Hoćete li kao novi predsjednik SDP-a otvoriti i neke tabu teme poput revizije Vatikanskih ugovora, micanja vjeronauka iz škola…?

U javnom radu treba poštovati katoličku tradiciju Hrvatske i većinsku pripadnost hrvatskih građana Katoličkoj crkvi, no mislim da tome nije oprečno otvaranje javne rasprave o svemu što se vezuje za utjecaj Crkve na društvo, pa i o Vatikanskim ugovorima. To, naravno, ne znači nužno njihovu reviziju, ali treba omogućiti građanima da jasno izraze svoj stav i o toj temi kao dijelu rasprava o odgovornom trošenju javnog novca. Religija je vrlo osobna stvar koju ljudi moraju biti slobodni prakticirati. Nitko, međutim, ne smije biti slobodan u nametanju svojih uvjerenja onima koji ih ne dijele. Mislim da općenito trebamo raditi na inkluzivnosti mlađih generacija od samog početka školovanja nudeći im alternativne sadržaje. Djeca ne smiju biti isključena samo zato što ne slušaju vjeronauk.

Je li u Hrvatskoj došlo i vrijeme da se mijenja način biranja zastupnika manjina u Sabor?

Koliko se može zaključiti iz rasprava, postojeći model trpi dosta primjedbi, ali motivi su različiti. Građani koji su pripadnici manjinskih naroda imaju svoje dvojbe, a kritičari izbornog sustava zalažu se za njegovu ozbiljnu reviziju. Ne treba zaboraviti da u tu raspravu Hrvatska ulazi s jednim od najnaprednijih izbornih sustava u Europi koje se tiču manjinskih zastupnika i treba paziti na dosegnuta prava nacionalnih manjina.

Europa se radikalizira, uglavnom na desno, ali i lijeve radikalne stranke jačaju. Strahujete li od “uvoza” takvog radikalizma i u Hrvatsku i je li i pojava Živog zida i njihov uspjeh na izborima poziv na alarm?

Ekonomska, a zatim i izbjeglička kriza preoblikovali su europski politički i ideološki krajolik. A kolika je snaga utjecaja geopolitičkih poremećaja na gotovo svim vanjskim granicama EU, ne treba posebno dokazivati. Sve je više uspješnih populističkih stranaka koje žestoko kritiziraju EU, tradicionalne stranke u svojim zemljama, a bez ostatka suprotstavljaju se politici primanja izbjeglica. Stranke političkog mainstreama boje se gubljenja glasova pa često od svojih rivala usvajaju populističke elemente. Ne pronađe li se zajednički europski odgovor za temeljne socijalne, sigurnosne i razvojne dileme, može se očekivati da će radikalnije političke opcije nastaviti privlačiti glasove građana. Hrvatska nije i ne može biti izuzeta od tog trenda. Građani će honorirati radikalnost novih opcija sve dok ne osjete da su institucije počele respektirati njihov strah od neizvjesnosti.

Zadnja Vlada ostavila je za sobom kaos. Imate li objašnjenje kako je SDP u toj situaciji mogao izgubiti izbore?

Gubitak izbora razumljiv je ako konkuriraš nekoj dobroj, uvjerljivoj i uspješnoj vlasti, ali ako ne uspiješ dobiti izbore nakon razdoblja jedne disfunkcionalne, aferama opterećene i do temelja posvađene koalicijske kombinacije, to je ozbiljan razlog da se upitaš, ne o nekom akutnom problemu, nego o kroničnim nedostacima tvoje političke ponude i nastupa. SDP ne bi trebao šutke prijeći preko poraza na zadnjim izborima. Ozbiljna i nepristrana analiza ujedno bi nam otvorila proces neophodnih programskih i statutarnih promjena.

Tko je glavni krivac, Zoran Milanović ili cijelo vodstvo stranke?

Da je Zoran Milanović jedini odgovoran za postojeće loše stanje u stranci, tada bi samo njegov odlazak bio rješenje za sve probleme. Ali to, naravno, nije tako. Međutim, svakako je najodgovorniji za poraz zbog sustava regrutiranja čelnih ljudi isključivo iz svog uskog kruga i njihova recikliranja na izbornim listama, unatoč jasnom upozorenju koje su nam birači poslali još lani. Snažan doprinos neuspjehu dala je loše improvizirana, ad hoc personalizirana kampanja koja nije dobro primljena u dijelu biračkog tijela tradicionalno sklonog ljevici.

Što najviše zamjerate Milanoviću?

Ne želim se baviti Milanovićem, predsjednikom stranke u odlasku, nego onim dijelom njegova naslijeđa u SDP-u zbog kojeg je stranka tri puta gubila parlamentarne izbore u posljednjih devet godina.

Što ste vi kao potpredsjednik stranke učinili da SDP ostvari bolji rezultat?

Pokušao sam na sjednici Predsjedništva upozoriti na očite slabosti lista kojima smo se predstavili biračima. Za mene su bila sporna neka imena uvrštena na izborne liste, kao i imena koja to nisu bila. Nezadovoljni objašnjenjem, kolega Davorko Vidović i ja glasali smo protiv. Podsjećam da su pod pritiskom javnosti naše liste nešto kasnije ipak modificirane. Pogotovo se nisam mogao poistovjetiti s kampanjom u kojoj se radost zbog konačnog sučeljavanja o stvarnim problemima hrvatskog društva pretvorila u plasiranje prizemnih opservacija i opskurnih primjedbi na račun izbornih takmaca. S obzirom na profil političkog prostora odakle SDP tradicionalno traži podršku, bio je to “siguran smjer” u “vjerodostojno”. Budući da je izborna kampanja neprimjereno razdoblje za isticanje unutarstranačkih neslaganja, osim jednom, izbjegavao sam javno reagirati. Bez obzira na nezadovoljstvo, pozvao sam sugrađane da glasuju za Narodnu koaliciju.

Mislite li da je u slučaju prekida pregovora HDZ-a i Mosta oko sastavljanja Vlade moguće da za stol s Mostom sjedne i SDP, odnosno Narodna koalicija?

Ne vjerujem da će doći do prekida pregovora HDZ-a i Mosta. Obje pregovaračke strane još imaju ožiljke od katastrofalnog otezanja prijašnjih pregovora i još goreg nastavka tzv. suradnje. Činjenica je da je SDP priznao izborni poraz i da je gubitkom izbora Narodna koalicija de facto prestala postojati. Prvi zadatak pred SDP-om sada je unutarstranačka konsolidacija i jačanje, programska redefinicija i priprema za lokalne izbore.

Dobri ste s Andrejem Plenkovićem. Dobijete li izbore, je li moguća i velika koalicija?

Hrvatskoj, među ostalim, treba veliki obrat u načinu komuniciranja između sudionika političke utakmice, pogotovo između onih koji u nekom trenutku obnašaju odgovornost nositelja vlasti i odgovornost djelovanja u oporbi. Zagovaranje svojih stajališta i vrijednosti te osporavanje drukčijih ne mora imati pjenu na ustima. Što se tiče velike koalicije između SDP-a i HDZ-a, za nju danas nema nikakve potrebe, osobito nakon ovakvih rezultata izbora i raspada Narodne koalicije, odnosno pristajanja HSS-a uz buduću Plenkovićevu Vladu.

S obzirom na vaše iskustvo europarlamentarca, kako Europa gleda na Zlatka Hasanbegovića kao ministra i mislite li da će ga Plenković ipak uspjeti izolirati u HDZ-u?

U HDZ-u se odvijaju procesi koji predstavljaju reakciju na rigidnu politiku njihova prijašnjeg predsjednika Karamarka, ali treba vidjeti hoće li i koliko će biti opsežna i uspješna demontaža njegova naslijeđa. Naravno da bi odustajanje od angažmana nekih političara, zaštitnih znakova Karamarkova kadroviranja, bilo jasan indikator i novog političkog usmjerenja. U tu se grupu svakako ubraja i Zlatko Hasanbegović jer neće biti moguće uspješno reklamirati novi europsko-pučki HDZ, a zadržati na ključnim pozicijama ljude koji su postali amblemi posve drukčijeg svjetonazora. Treba reći da, bez obzira na opći porast populizma i izbornih uspjeha radikalnijih opcija, demokratski politički mainstream u EU ne odustaje od vezivanja svog identiteta uz rezultate Drugog svjetskog rata i povijesne pobjede nad nacizmom.

>> Picula je dvaput dizao SDP s poda. Miljenić se učlanio tek ove godine, iako je radio i u Račanovoj Vladi, a Ostojić je najteži poraz doživio od Keruma