'Akademici sjede na stolicama oduzetima obiteljima u NDH'

Pravni rat između Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti oko vlasništva nad slikom Vlahe Bukovca “Mlada patricijka”, čini se, pred završnim je akordom. Županijski sud u Varaždinu 6. rujna odbio je žalbu Nacionalnog muzeja zbog ovrhe, što znači da su stvoreni svi uvjeti da muzej Bukovčevu “Mladu patricijku” preda Akademiji.

“Nepostupanje po pravomoćnoj sudskoj presudi je kazneno djelo”, poručuju iz odvjetničkog ureda Hraste&partneri, koji zastupaju Akademiju, te navode da HAZU inzistira na tome da Nacionalni muzej u inventarnoj knjizi umjetnina napiše tko je pravi vlasnik slike “kako bi ona i dalje ostala u toj ustanovi”. U protivnome će se tražiti i fizička ovrha slike iz fundusa Nacionalnog muzeja.

Sudsku odluku prema kojoj je “Mlada patricijka” vlasništvo Akademije ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi naziva “tragičnim finalom neciviliziranog postupka”, kako je napisao u reagiranju na tekst koji je ovih dana objavio Večernji list, a potpisao novi upravitelj Strossmayerove galerije Nikola Albaneže.

– Čudim se optici kojom Albaneže ne vidi i kako mu ništa ne znači da su tri ministra kulture, tri ravnatelja muzeja i dva saziva Hrvatskog muzejskog vijeća, koje po važećem zakonu mora dati suglasnost za izdvajanje umjetničkog djela iz muzejske zbirke, bili istog stanovišta da se “Mlada patricijka” ne smije i ne može izdvajati iz zbirke koja je zaštićena kao cjelovito kulturno dobro. Kako mu ništa ne znači da je sva kulturna javnost i struka skandalizirana presudama Županijskog i Ustavnog suda te da su niži sudovi dali za pravo muzeju? Naravno da se HAZU u obrnutom slučaju čvrsto pridržava odredbi Zakona o muzejima. Zanimalo bi nas stoga da nam Albaneže u nekom sljedećem članku objasni strategiju HAZU o povratu umjetnina izuzetih iz zbirki drugih institucija koje su danas u zbirci muzeja kojima upravlja. Namjerava li i kada HAZU vratiti umjetnine i namještaj zaštićen kao kulturno dobro oduzet privatnicima u vrijeme NDH i po odlukama poslijeratnih sudova, koje je upisala u svoje zbirke? Ironično, čvrsto sjedeći u stolicama oduzetim viđenijim zagrebačkim obiteljima, uprava HAZU bori se za nepovredivost privatnog vlasništva. Možda i kolega Albaneže danas sjedi u jednoj od tih stilskih stolica. Hrvatski sudovi u tim slučajevima nisu tako brzi: već se treća generacija nasljednika bori za svoje privatno vlasništvo. Vjerojatni odgovor bit će pitanje zašto NMMU ne tuži HAZU za povrat umjetnina izuzetih iz svoje zbirke. Dragi čitatelji, sudski sporovi imaju cijenu i muzej za to nema sredstava. HAZU dozvolu ne treba, a sudske troškove im ionako plaćate vi, porezni obveznici”, poručuje Branko Franceschi.

Franceschi poručuje i da HAZU ne vodi spor s Nacionalnim muzejom, nego s hrvatskom državom i njenim građanima.

“‘Mlada patricijka’ sudskom odlukom prelazi iz sustava javnog, vašeg vlasništva u njihovo, privatno vlasništvo. HAZU ne želi preuzeti sliku, već od Ministarstva kulture i medija zahtijeva njeno osiguranje po komercijalnim osnovama, kontrolu nad njenim izlaganjem s još nesagledivim posljedicama, koje uključuju i mogućnost njene prodaje. Zauzvrat muzej bi se trebao o javnom trošku o slici brinuti u skladu s muzeološkim standardom za koji nema uvjete, jer HAZU kao vlasnik Vranyczanyjeve palače ne dozvoljava NMMU da ih ostvari. I to sve nakon što od poreznih obveznika iz javnog proračuna HAZU svake godine za svoje apanaže i djelovanje ubire 62,5 milijuna kuna vašeg novca”, piše Franceschi o skandalu koji je daleko od svog kraja.