Tijekom prošlog tjedna u Bruxellesu je umjetnost nakratko potisnula u drugi plan politiku i grad je četiri dana, od 19. do 22. travnja, živio u znaku suvremene umjetnosti. Svi koji su, na bilo koji način, involvirani u umjetnost znaju da je proljeće rezervirano za najveći belgijski sajam suvremene umjetnosti – Art Brussels.
Smješten u prostoru Brussels Expoa, bruxelleske inačice zagrebačkog Velesajma, ovaj je sajam umjetnosti tijekom tridesetogodišnjeg trajanja evoluirao do nezaobilazne postaje suvremene umjetnosti. Danas, kada gotovo svaka značajnija europska metropola priređuje svoj sajam umjetnosti, tako da ih se tijekom godine samo na Starom kontinentu može izbrojiti desetak, apsolutno je prestižno kada se sajam poput ovoga apostrofira kao krajnje poslovan te umjetnički nadasve kreativan i kvalitetan. A upravo tako već niz godina kolekcionari, galeristi, art dileri, kustosi, likovni kritičari i novinari iz cijeloga svijeta ocjenjuju Art Brussels. Uglavnom, izgleda da je Belgija čvrsto zauzela visoku poziciju na ljestvici umjetničkih sajmova jer Art Brussels jest istinski centar susreta i razmjene različitih varijacija kulture i artističke prakse. Da je tomu tako, potvrđuju i 182 galerije iz cijeloga svijeta koje su participirale u ovogodišnjem sajmu predstavivši više od dvije tisuće umjetnika.
Uz zemlju domaćina, Belgiju (49 galerija), brojem galerija slijedile su Francuska (25) i Njemačka (24) te potom s nešto manjim brojem galerija Italija, Austrija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države. Na potonjem primjeru, SAD-a, iz kojeg se na Art Brussels ove godine prijavilo čak 18 galerija, više nego ikada do sada – evidentno je kako ovom sajmu iz godine u godinu raste popularnost i značenje.
Zona novih otkrića
Galerije su bile podijeljene u tri zone: već etablirane galerije – činile su najveću grupu (122 galerije); zatim galerije u zoni nazvanoj “mladi talenti” – riječ je o galerijama koje su predstavljale umjetnike koje je stručni žiri sajma, koji čine galeristi, likovni kritičari i kustosi, proglasio velikim uzdanicama suvremene umjetnosti te na kraju galerije smještene u zoni nazvanoj “prvi poziv”.
Ta je zona naročito bila zanimljiva kolekcionarima jer je riječ o galerijama (ukupno ih je bilo 13) koje su prvi put sudjelovale na ovome sajmu umjetnosti, a sponzorirala ih je Nacionalna lutrija Belgije. “Prvi poziv” predstavljao je novu, mlađu generaciju galerista koja već samim time što joj je u predznaku mladost ima drugačiji pogled na suvremenu umjetnost tako da je to svakako bila zona novih otkrića.
Sve te galerije svake godine tijekom trajanja sajma razgleda više od 25 tisuća posjetitelja. Od tog broja trećina posjetitelja dođe iz inozemstva. Zanimljivo je istraživanje koje je pokazalo da najveću dobnu skupinu posjetitelja obično čine oni između 40 i 50 godina, a slijede ih oni u dobi između 26 i 40 godina te potom stariji, između 50 i 60 godina. Moj prijatelj Jérome Jacobs, vlasnik ugledne bruxelleske galerije Aeroplastics, posebno je oduševljen što je na tržištu umjetnosti stasala treća generacija kolekcionara, ona čiji su djedovi i bake počeli skupljati djela suvremene umjetnosti. Prema Jéromu, to samo pokazuje da je riječ o mladim ljudima koji su umjetnički obrazovani te stoga razumiju suvremenu umjetnost i znaju točno što ih na tom području zanima. Tako on konkretno poznaje nekoliko mladih kolekcionara koji isključivo skupljaju videoradove. Jedan je čak otišao u krajnost te je u unutrašnjosti Francuske kupio dvorac kako bi mogao sve te videouratke staviti u funkciju!
Zapažen rumunjski slikar
Velika pažnja na sajmu bila je posvećena diskusijama o umjetnosti koje su moderirali švicarski kustosi Samuel Gross i Hans-Urlich Obrist. Bili su to zanimljivi razgovori o suvremenoj umjetnosti, pogotovo onaj u kojemu je Gross govorio o privatnim kolekcijama i kako zapravo već postojeću kolekciju razvijati.
Kao prateći događaj sajmu u gradu se održavao doista bogat popratni program. U petak, 20. travnja, bila je noć galerija i sve su bruxelleske galerije bile otvorene do ponoći, u Egmond parku bila je postavljena izložba skulptura, u prekrasnom prostoru Galerie de la Reine (inačica zagrebačkog Oktogona), u samom središtu grada, neprekidno su se prikazivali videoradovi dvadesetak umjetnika, BOZAR (The Centre for Fine Arts) je priredio zanimljivu izložbu fotografija Cy Twomblya, a među desetak privatnih galerija koje su, također, priredile samostalne izložbe, naročito je zapažena bila ona Shirin Neshat galerije Gladstone i fenomenalna izložba crteža velikih formata sjajnog rumunjskog slikara Mircea Suciua u galeriji Aeroplastics.
Ono što na svakom sajmu umjetnosti pobuđuje naročitu pažnju cijene su umjetničkih djela. Naime, sajmovi umjetnosti dobri su pokazatelji kretanja na tržištu umjetnina jer vrlo egzaktno pokazuju stanje na tržištu suvremene umjetnosti – kakva je potražnja i što se kupuje te tko kupuje.
Art Brussels je potvrdio ono što je već na prošlogodišnjem sajmu u Parizu bilo evidentno – tržište suvremene umjetnosti više nije u krizi! Naime, na Art Brusselsu nedvojbeno je potvrđeno da se i djela mladih umjetnika, gotovo potpuno anonimnih i neafirmiranih, prodaju bez problema.
Cijene su umjetničkih djela i ovdje, kao i svuda drugdje varirale: radovi već etabliranih umjetnika bili su, naravno, skuplji i cijene su bile u rasponu od 10 do 300 tisuća eura, a radovi predstavljeni u zovi “Mladi talenti” ili “Prvi poziv” od 500 eura do 10 tisuća eura. Pri tome treba reći kako svi umjetnici predstavljeni na sajmu imaju najmanje jednu galeriju koja ih zastupa, često i nekoliko, te se one brinu o prodaji i promociji svojih “klijenata”.
Za hrvatske prilike to je teško shvatljivo jer je tek nekolicini naših umjetnika uspjelo prodrijeti do privatne galerije u inozemstvu. No, na žalost, takvi se primjeri mogu izbrojiti na prste obje ruke. Šteta je što na Art Brusselsu nije bilo ni hrvatskih umjetnika ni hrvatskih galerista.