Iako je nevjerojatno da je kratki roman \"Promjena\" kineskog nobelovca Mo Yana tek prva njegova knjiga prevedena na hrvatski jezik, prijevodi pravih literarnih djela uvijek su dobrodošli. Tako je dobrodošlo i Frakturino izdanje Yanove autobiografske proze koji je s kineskog na hrvatski prevela Karolina Švencbir Bouzaza. Iako je dodjela Nobelove nagrade Mo Yanu, čije je pravo ime Guan Moye izazvalo polemike u svijetu, egzaktna i iznimno precizno napisana \"Promjena\" pokazuje da švedski žiri nikako nije pogriješio. Mo Yan je u svijetu optuživan kao režimski kineski pisac, ali \"Promjena\" dokazuje da je stvarna situacija ipak ponešto drukčija. Mo Yan nije režimski nego tek izvrsni kineski pisac koji stvara u Kini i dijeli sudbinu svojih sunarodnjaka iz te mnogoljudne zemlje.
U svojoj tankoćutnoj autobiografiji Mo Yan opisuje život siromašnijeg kineskog stanovništva kojem je i on pripadao. Zanimljivo je da taj život opisuje s jedne ljekovite distancije i bez ideoloških natruha. Pritom, naravno, ruši predrasude koje čak i danas imamo o tom čudnom kineskom komunizmu koji uspješno guta i kapitalistička pravila, stavljajući u prvi plan ljudski život i ljudske sudbine, a ne politiku i ekonomiju. Mo Yan stvara gotovo pa filmske slike maksimalno ih pojednostavivši i koristeći se maksimalno ekonomičnim jezikom. Njegova nam knjiga oslikava Kinu kao zemlju normalnih ljudi koji i u vrijeme svemoćne Partije žive na isti način kao i ljudi u zemljama koje se hvale višestoljetnom demokracijom: dakle moraju se snalaziti kako bi preživjeli, prehranili obitelj i sebe, napredovali u poslu i zadovoljili se u ljubavi i privatnom životu. Jezgroviti Mo Yan otkriva nam nepoznatu Kinu, zemlju u kojoj je i prije 21. stoljeća postojala siva ekonomija i u kojoj su ljudi ponekad i panično tražili svoje autohtone puteve za preživljavanje u tragičnoj opreci i s društvenim i s državnim normama.