_ Mogao sam postati nogometaš! – tvrdi Denis Matvienko, svjetska baletna zvijezda.
– Na svu sreću, ipak nisi! – odgovara mu kroz smijeh sugovornik.
Denis Matvienko jedna je od najvećih plesačkih zvijezda, a Zagreb će ga vidjeti u srijedu, na sceni KD Lisinski gdje nastupa u dvije baletne jednočinke, “Radio & Juliet” i “Quadro”. O njegovom statusu dovoljno govori i činjenica da si može dopustiti da ne daje intervjue. On će, primjerice, snimiti modnu kampanju za Vogue, ali ga promo intervjui uopće ne zanimaju. Dolaskom u Hrvatsku i Zagreb napravio je iznimku i razgovarao sa svojim kolegom Azamatom Nabiullinom, prvakom Baleta HNK Zagreb.
Nastupate po cijelom svijetu, imate li omiljenu publiku ili grad u kojem volite nastupati?
U raznim zemljama emocije se izražavaju na različite načine, ali ja volim nastupati svugdje. Bilo koja publika koja dođe na baletni spektakl zaslužuje umjetnikovu ljubav.
Kako je to plesati s vlastitom suprugom, kako to utječe na brak?
Katkad je to olakotna okolnost, a ponekad otegotna. No, to je ipak samo posao, koji ne smije utjecati na brak.
Za one koji ne znaju: koliko je fizički teška profesija baletnog plesača? Koja je ozljeda bila najteža u vašoj karijeri i koliko vremena je trebalo da se oporavite?
Može se reći da je fizičko opterećenje plesača ekstremno. Ljudsko tijelo nije stvoreno za opterećenja koja balet pred njega stavlja, a stradavaju naši zglobovi i ligamenti noseći teret za koji nisu stvoreni. Najteže sam se ozlijedio prije nekoliko godina, kada liječnici nisu vidjeli puknuće kosti mog lista, a ja sam nastavio plesati i na kraju završio na ozbiljnoj operaciji. Na sreću, operirao me kirurg koji radi s profesionalnim nogometašima i koji je upoznat s ovakvim profesionalnim ozljedama. Oporavio sam se za nekoliko mjeseci, a i nisam imao izbora jer počinjale su probe za balet “Veliki Gatsby” u kojem plešem glavnu ulogu.
Koliko sati dnevno provodite u baletnoj dvorani?
Kako kada. Minimalno dva sata, a maksimum ovisi o trenutku. Ponekad to može biti i 9 sati.
Pridržavate li se posebnog režima prehrane?
Da, jedem puno.
Kojim se sportom ne smijete baviti zbog mogućih ozljeda?
Popis bi bio jako dugačak. Primjerice, jako bi volio skijati, ali ne smijem, ne samo zbog mogućih ozljeda već i zbog mišića koji su potrebni za skijanje.
Kako se nosite s lošim kritikama, obraćate li uopće pozornost na njih?
S lošim kritikama nosim se normalno, s glupim i neprofesionalnim kritikama loše. Usto, ne volim nepristojnost u kritikama.
Miljenik ste publike, kako vam se sviđa ta uloga?
Volim je još od djetinjstva.
Kako je izgledalo vaše djetinjstvo?
Do početka baletnog školovanja bilo je to normalno djetinjstvo. Zapravo, zanimljivo jer moji su roditelji također bili umjetnici pa sam odrastao iza kulisa kazališta.
Privlači li vas pedagoška djelatnost?
Neopisivo mi je zanimljivo i važno dijeliti svoje iskustvo s mladim umjetnicima kao i baletnim početnicima. U Kijevu sam otvorio i školu La Prima.
Zbog čega je u baletu više djevojčica nego dječaka? Što biste vi savjetovali roditeljima dječaka koji se bavi baletom?
Mislim da u djetinjstvu sve djevojčice igrajući se lutkama maštaju o baletnim suknjicama i papučicama i iz te igre kreću na balet. Što savjetovati roditeljima dječaka? Pažljivo promatrajte svoje dijete. Ako osjetite da je talentirano, da ima umjetničku crtu i usto želju za plesom, nemojte dvojiti i dajte ga na balet. Mit je da ova profesija nije muževna. Muški plesači zapravo su vrhunski atleti. Ako vaše dijete postane dobar plesač, osigurao si je sjajan život.
Kakva je bila kreativna suradnja s Edwardom Clugom?
S Edwardom sam radio na već četiri zajednička baleta, a trenutačno pripremam glavnu ulogu u njegovu novom baletu “Peer Gynt”. Meni je Edward jedan od najzanimljivijih koreografa današnjice.
Kako je na vas utjecao rad na baletu “Radio& Juliet”?
To je bio prvi u potpunosti neklasičan balet u kojem sam nastupao. I to na rock glazbu. To mi je otvorilo potpuno nove dimenzije plesa.
Automehaničar feminizirsno, to ni slučajno.