Vodeći njemački pisac i nobelovac od 1999. godine Günter Grass umro je u klinici u Lübecku u osamdeset i sedmoj godini od infekcije. Izdavač je vijest o Grassovoj smrti, potpuno u duhu vremena, prvo objavio na Twitteru. A onda je uslijedio stampedo literarnih i neliterarnih reakcija jer nije umro samo najveći živući njemački pisac nego i ljevičarska politička ikona poslijeratne Njemačke.
Snimanje u Zagrebu
Već i rođenjem u Danzigu, gradu koji se danas zove Gdanjsk i nalazi se u Poljskoj, Grass je bio predodređen za literarno promišljanje prevrtljive njemačke povijesti. I prvi objavljeni roman "Limeni bubanj" iz 1959. bavi se poviješću pa ne čudi da ga je 1979. ekranizirao Volker Schlödorf (film je djelomično snimljen i u Zagrebu) osvojivši s njim i Oscara i Zlatnu palmu. "Limenom bubnju" Grass je u tzv. danciškoj trilogiji pridružio i "Pasje godine" i pripovijetku "Mačka i miš". Drama "Plebejci uvježbavaju ustanak" izvedena mu je i u zagrebačkom ITD-u, a na hrvatski su prevedeni i njegovi romani "Sastanak u Telgteu", "Lumbur", "Štakorica", "Moje stoljeće", "Zloguke žabe", "Kutija"...
Persona non grata
Veliku senzaciju Grass, koji je godinama strogo kritizirao malograđanštinu i nacizam, izazvao je kada je priznao da je kao maloljetnik bio u elitnim SS trupama o čemu otvoreno piše u autobiografiji "Dok ljuštim luk". Osjetljivom temom, torpediranjem njemačkog broda "Wilhelm Gustloff" u blizini Danziga, i to gotovo na kraju rata, 31. siječnja 1945. godine, kada je poginulo 10.000 ljudi (među njima i pet tisuća žena i djece) Grass se pozabavio i u romanu "Korakom raka" koji je u Njemačkoj prodan u više od pola milijuna primjeraka.
Grass je umjetničku karijeru počeo studijem kiparstva, a bio je i grafičar i ilustrator. Pripadao je Grupi 47 koja je literaturom pokušavala mijenjati mentalitet Nijemaca. Pisao je i libreta za balet, često razgovarao s novinarima, a bio je i redovni gost na književnim sajmovima, napose u Frankfurtu i Leipzigu, te bio blizak socijaldemokratima.
Zbog kritiziranja izraelske politike u Izraelu je postao persona non grata, a Srbi mu nisu oprostili kada je podržao NATO-vo bombardiranje. Grass je umro u uvjerenju da je treći svjetski rat već počeo.
On je spokoj mu dusi,samo se prilagodavao vremenu da prezivi i da se vrti oko vrha piramide tj. istinitim rijecima "on je laz,sve sta je zapisao je laz".