Zagrebački festival

Blues nije ni izdaleka mrtav ili prežvakan koliko se čini

Blues nije ni izdaleka mrtav ili prežvakan koliko se čini
08.06.2011.
u 15:59
Blues je davno prošao svoje zlatne dane, ali scena je i danas prilično živa i raznovrsna, a dio nje upoznajemo iz prve ruke
Pogledaj originalni članak

Što se više misli da je blues prežvakana i izumrla forma, to nam stiže više dokaza u svijetu i kod nas da nije baš tako. Istina, blues je davno prošao je svoje zlatne dane; još 50-ih godina prošlog stoljeća kada su stasavale njegove najveće ikone poput Muddyja Watersa, Sonyja Boya Williamsa, Howlina Wolfa, Johna Leeja Hookera i drugih, pa šezdesetih godina kada su novi britanski bandovi poput Rolling Stonesa, Bluesbreakersa i drugih radili na omasovljavanju (rhythm &)bluesa.

Puls žanra danas

No, ta je priča dobro poznata. Manje je poznato da je blues-scena i danas prilično dinamična, a najbolje od najboljih možete svake godine vidjeti i čuti na čikaškom festivalu Erica Claptona “Crossroads”, čiji live albumi i DVD-i funkcioniraju kao “best of” kompilacije danas postojećih izvođača bluesa i srodnih žanrova poput soula, korijenskog rocka, countryja itd.

No, domaći ljubitelji te glazbe od lani mogu i iz prve ruke mjeriti puls žanra na zagrebačkom međunarodnom blues-festivalu, čije će drugo izdanje biti održano u Studentskom centru od 9. do 12. lipnja.

Najveća zvijezda ovogodišnjeg festivala je Charlie Musselwhite, jedan od prvaka bijelog bluesa još od šezdesetih godina, kada je stajao rame uz rame drugim bijelim bluzerima poput Johna Mayalla i Paula Butterfielda te njihovim bandovima.

Kostelić umjesto Mlinarca

Musselwhite prvi put gostuje u Zagrebu i to upravo nakon što je u Memphisu po tko zna koji put proglašen najboljim blues-instrumentalistom jer ono što radi s usnom harmonikom često se uspoređuje s Claptonovim umijećem na gitari.

Musselwhite nastupa u subotu, a dan ranije na festivalu gostuje Big Daddy Wilson koji je tijekom karijere flertovao sa svim podvrstama bluesa, od njegove korijenske varijante do (neo)soula i folka.

Šteta što organizator nije imao sreće s uvijek ćudljivim Dragom Mlinarcem, čiji su nastupi prava rijetkost, koji je u posljednji trenutak odustao od nastupa. Teško da njega mogu zamijeniti Ivica Kostelić i Telefon Blues band, koji su uskočili kao zamjena, ali možda svjetski skijaški as baci na blues malo neophodnog svjetla pozornice.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.