Prvo sam o predstavi razgovarao s Bojanom Navojcem. Rekao sam mu: imam za tebe ulogu Majke, a on je odgovorio da baš to čeka cijeli život”, kroz smijeh govori Edvin Liverić, glumac i plesač koji se uskoro na sceni Teatra &TD predstavlja kao redatelj predstave “Teškoće s izražavanjem” kontroverznog argentinskog autora Raula Damontea Batane, koji je poznat pod pseudonim Copi.
Pravo vrijeme za temu
Liverić je preveo tekst, režira ga te je izabrao glazbu, što svjedoči o velikom umjetničkom, ali i emotivnom angažmanu koji ulaže u ovaj posao.
– U Francuskoj sam se sreo s djelima ovog autora. Intrigira me taj teatar apsurda koji se nadovezuje na ono što su pisali Beckett i Ionescu, ali i ono što je kod Copija jedinstveno, a to je ta rodna neodređenost njegovih likova. Moj je prvi dojam bio: kako je to moguće, ali kako sam učio o autoru, kako sam kopao po tim tekstovima, činili su se sve zanimljivijima. Preveo sam tekst da vidim kako on funkcionira na hrvatskom, 2007. mi se pružila prilika da ga postavim u Sloveniji i tamo je to lijepo odzvonilo, naišlo na dobar prijam publike. Sada sam ga ponudio &TD-u jer mi se čini da je pravo vrijeme za otvaranje takvih tema – kaže Edvin Liverić.
Na sceni su, uz već spomenutog Bojana Navojca, i Dado Ćosić, Dean Krivačić i Vesna Stilinović, a redatelj otkriva i da je ova priča u njemu samom od 2007. prerasla u nešto više:
– U slovenskoj smo se predstavi bavili tim rodnim i spolnim kaosom, a ovdje se u radu s glumcima dogodilo i to da je priča dobila mnogo širi rakurs. Ne bih želio da se ovo shvati samo kao obraćanje zajednici LGBT jer svi mi imamo taj problem u komunikaciji, proživljavamo velike emocionalne, tj. ljubavne krize koje više ni sami ne razumijemo kada prođu.
Stigma i izdvojenost
Vizualni identitet ove predstave potpisuju Decker i Kutić, a on je bijel. Copi radnju smješta u Sibir, a Liverić kaže da to može biti ludnica, zatvor, nečiji dom... To je nevažno. Važno je da je to priča o ljudima koji su drukčiji, stigmatizirani, getoizirani, a glavni je cilj svih sudionika predstave pokazati da to ne smije biti tako jer upravo takvi ljudi daju bogatstvo našim životima. Na primjedbu da cijela priča djeluje almodovarski pomaknuto, Liverić odgovara da upravo ime velikog španjolskog redatelja upotrebljava kada govori glumcima kako u nekoj emociji moraju ići do kraja. On posebno hvali sve svoje glumce koji su i u pomno koreografiranoj predstavi dali sve od sebe.
– Izloženi su, tijelima i emocijama, pred publikom sa svakim treptajem i suzom – kaže.
Pogledajte ih u ponedjeljak, 9. veljače.
umjetnost se pretvorila u propagandu!