“Za mene je kameleon životinja koja se prerušava kako bi bila što sličnija okolini. Uvijek sam mislio da radim upravo suprotno od toga”, rekao je jednom prilikom David Bowie, čovjek kojega su popularno nazivali rock-kameleonom. Specifičan karakter, prepoznatljivi vokal i osebujna pojava oduvijek su bili savršen recept za stvaranje rock-zvijezde, a Bowie je bio upravo to – sinonim za neprestano mijenjanje glazbenih žanrova i vizualnog identiteta koji je svojom eklektičnošću postao jedna od najsjajnijih rock-zvijezda dvadesetog stoljeća.
Iako je rođen u londonskom Brixtonu 7. siječnja 1947., David Robert Jones već se sa šest godina seli u obližnji grad Bromley, a nije mu dugo trebalo da shvati kako je upravo umjetnost njegov životni poziv. S 13 godina, i još uvijek pod imenom David Jones, počinje svirati saksofon, a najveći utjecaj na njegovo stvaralaštvo imao je deset godina stariji polubrat Terry Burns koji je, unatoč svojoj dijagnozi shizofrenije te vremenu koje nije provodio kod kuće, već u mentalnim ustanovama, malog Davida upoznao s pojmovima poput budizma i okultizma, ali i s poezijom Williama S. Burroughsa te s modernim jazzom koji je uvelike utjecao na Bowiejev glazbeni izričaj. Terry je, nažalost, 1985. pobjegao iz psihijatrijske bolnice Cane Hill u blizini Londona te je počinio samoubojstvo, što je Bowieja nagnalo na stvaranje pjesme “Jump They Say” koja je 1993. izašla na albumu “Black Tie White Noise”.
Početkom šezdesetih godina dogodile su se tri stvari koje su obilježile Bowieja zauvijek. Prva u nizu bila je tučnjava u proljeće 1962. kada se David potukao sa školskim kolegom Georgeom Underwoodom koji je prstenom oštetio Davidovo oko te zbog kojega ga danas pamtimo po očima različitih boja – sreća u nesreći, moglo bi se reći. Nakon oporavka od nekoliko mjeseci te nastavka prijateljstva s Underwoodom koji je, unatoč svemu, bio njegov umjetnički suradnik i ilustrator naslovnica albuma, David osniva svoj prvi bend The Konrads u dobi od 16 godina. U to je vrijeme shvatio kako ime David Jones previše podsjeća na Davyja Jonesa, frontmena legendarnih The Monkeesa, pa je inspiraciju za svoje umjetničko ime pronašao u časniku Jimu Bowieju, junaku teksaške revolucije, i nožu koji nosi njegovo ime, a karakterizira ga zakrivljena oštrica s podrezanim špicom.
Iako nikada nije službeno promijenio ime, ovog eklektičnog umjetnika danas svi poznajemo upravo pod imenom David Bowie, no njegov istoimeni debitantski album iz 1967. godine nije mu donio previše slave. Reakcije kritičara bile su pozitivne, no komercijalni uspjeh nije se nazirao sve do 1969. godine i albuma “Man Of Words Man Of Music” na kojemu se najviše isticala pjesma o fiktivnom astronautu, “Space Oddity”. Zanimljivo je kako je ovaj singl izdan 11. srpnja 1969., samo devet dana prije uspješnog završetka misije Apollo 11 čija je posada, ne čelu s Neilom Armstrongom, prva sletjela na Mjesec.
”Space Oddity” bila je samo uvertira za ono što je Bowie svijetu predstavio u sedamdesetima. Krenuvši u novo desetljeće s albumom “The Man Who Sold The World” koji je sadržavao elemente hard rocka, bluesa te se temeljio na mračnijim tekstovima, pa preko albuma “Hunky Dory” koji karakterizira nešto nježniji pop-rock zvuk, David Bowie stvorio je svoj alter ego Ziggyja Stardusta kojega je predstavio albumom “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars” iz 1972. godine. Ziggy je, Bowiejevim riječima, bio “potpuno plastična, ali vjerodostojna rock-zvijezda koja mu je stvorila karijeru”, a utjecao je i na cjelokupnu pop-kulturu i glazbeni svijet koji je zaludio gotovo jednako kao i Beatlemania deset godina prije.
Bowiejev osobni život bio je jednako fascinantan kao i njegova umjetnost. Tijekom 1970-ih borio se s ozbiljnom ovisnošću o kokainu koja je znatno utjecala na njegovo mentalno zdravlje i kreativni proces, no uspješno se izliječio krajem desetljeća. Godine 1972., dok je još uvijek utjelovljavao Ziggyja Stardusta s “fudbalerkom” i neobičnim kostimima, javno se izjasnio kao biseksualac, što je u to vrijeme izazvalo velike kontroverze. Ipak, od 1970. godine bio je u braku s Angelom Barnett koja je kazala kako na vjenčanje gotovo nisu ni došli jer su se cijelu noć prije seksali utroje s njezinom prijateljicom. Bilo kako bilo, Bowie i Angie dvije su godine kasnije dobili sina Duncana Zowieja Haywooda Jonesa, a njihov brak trajao je do 1980. godine kada su se razveli u Švicarskoj. Dvanaest godina poslije Bowie se ponovno oženio, ovoga puta za manekenku Iman Abdulmajid s kojom je bio u braku do svoje smrti te s kojom je dobio svoje drugo dijete, kćer Alexandriju Zahru Jones.
Paralelno s glazbenom karijerom, Bowie je gradio i onu filmsku, birajući jedinstvene i često nekonvencionalne uloge. U znanstveno-fantastičnoj drami “Čovjek koji je pao na Zemlju” utjelovio je izvanzemaljca koji dolazi na Zemlju u potrazi za vodom za svoj umirući planet, što se savršeno nadovezuje na njegov izvanzemaljski alter ego Ziggyja Stardusta. S druge strane, u vampirskom klasiku “Glad” iz 1983. godine pokazao je svoju mračniju stranu kao besmrtni John Blaylock, dok je tri godine kasnije, u fantastičnom “Labirintu”, očarao publiku kao karizmatični kralj Goblina Jareth, da bi kasnije, u već zreloj glumačkoj karijeri, iznenadio mnoge svojom upečatljivom interpretacijom Nikole Tesle u Nolanovu trileru “Prestiž” deset godina prije smrti.
U nekom boljem svemiru, u kojemu mu sudbina nije pripisala rak jetre, ovaj bi veliki umjetnik sutradan proslavio svoj 78. rođendan i devetu obljetnicu posljednjeg albuma “Blackstar”, no samo dva dana nakon što je na svoj 69. rođendan izbacio posljednji album te nakon nekoliko mjeseci borbe s opakom bolešću, David Bowie je preminuo. Njegov posljednji singl objavljen je samo mjesec dana prije njegove smrti, a riječ je o “Lazarusu” – epitafu kojim je David Bowie sam komentirao svoju nadolazeću smrt te svoj odlazak u raj sa, sada, nevidljivim ožiljcima.
