Braco Dimitrijević: Vjerujem da nam slijedi nova 1968. godina

Zahvaljujući Galeriji umjetnina u Splitu, jedan od svjetskih začetnika konceptualne umjetnosti Braco Dimitrijević gotovo nakon pola stoljeća u gradu je podno Marjana s izložbom “Od kamena do videa”.

Predstavlja dvije mramorne stele i sedam ploča s ugraviranim i pozlaćenim iskazima umjetnika na temu smisla i uloge umjetničkog stvaralaštva, kulturnog sustava i civilizacije, u dijalogu sa šest videoradova na istu temu. Veliku pozornost privukao i je javni razgovor koji je s Dimitrijevićem vodio Branko Franceschi, predstavivši autora kao pionira pokreta konceptualne umjetnosti rođenog 1948. u Sarajevu koji je uspio promijeniti kulturni krajolik te inaugurirati multidisciplinarnost i multimedijalnost. Te kao čovjeka koji je, očekujući korjenite promjene, ipak pun optimizma.

– Mediji se stalno mijenjaju i unapređuju. Dobra internetska umjetnost danas je samo u naznakama, jer ljudski um ima problem adaptacije na novi medij. Za to trebaju ponekad i desetljeća. Na neki način očekujemo novu 1968. godinu jer se mijene na umjetničkoj sceni odvijaju u ciklusima. To pratim odavno. Promjene su ciklički popraćene sociološkim kontekstom i političkom situacijom. Živimo u vremenu potpune dezorijentacije i mladi misle da je ovakav društveni sistem prevladan. Zato kažem da očekujemo novu 1968. – pojašnjava Dimitrijević.

Umjetnik čiji se radovi nalaze u zbirkama najprestižnijih muzeja i privatnih zbirki na svijetu, tvrdi kako je za stvaralački početak potrebna velika doza naivnosti. Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća prvi je počeo prakticirati korištenje širokog spektra umjetničkih medija, od tradicionalnih materijala poput mramora i bronce do onih tada novih kao što je bio video. Od 1968. do 1971. pohađao je zagrebačku Akademiju i diplomirao na Odsjeku za slikarstvo, a postdiplomski studij završio je u Londonu kao stipendist British Councila.

Međunarodni ugled stekao je fotoportretima nepoznatih ljudi koje je, uvećane do golemih razmjera, postavljao u javni prostor po gradovima Europe i Amerike, na pročelja i oglasne ploče, mjesta uglavnom namijenjena političkim ili reklamnim porukama. Ključan za bogatu svjetsku karijeru njegov je poznati rad “Tri prolaznika” iz 1971. godine nastao kao bunt protiv kulta ličnosti koji ga je “učvrstio” kao mladu zvijezdu. Taj rad bio je postavljen u Parizu i na Venecijanskom bijenalu.

– U mojoj karijeri dogodio se paradoks. Radio sam s najdarovitijim kustosima u svijetu. Umjetnost nije za kukavice. To je djelatnost gdje ste sami protiv svih, ali na jedan pozitivan način. Umjetnost zahtijeva hrabrost. Ona je bitna komponenta realizacije radova. Vjerujem u umjetnost koja ima puno kolosijeka, a jedan od njih je primjerice kolekcionar. Umjetnost je međutim nastala puno prije nego što je nastao novac – napominje Dimitrijević.

Imao je sreću, kaže, da su mu kustosi “davali na korištenje” remek-djela koja je koristio za stvaranje nove umjetnosti. Vodio se idejom da u svoje instalacije treba inkorporirati postojeća djela, a da je bio u pravu posvjedočili su mu mnogi, govoreći da ih je upravo takav njegov pristup zainteresirao za umjetnost 19. i 20. stoljeća koja ih inače baš i nije nešto puno privlačila.

Za svoje instalacije koristio je djela starih i modernih majstora, od Rubensa do Picassa, od Moneta do Maljeviča. Naziva ih “Posthistorijskim triptisima”. To je postupak bez presedana u povijesti umjetnosti. Prema tvrdnjama velikog konceptualista, mnoge postavke u muzejima danas nisu linearne, a mladi su umjetnici na sreću puni vjere u misiju umjetnosti. Nedvojbeno je kako vlada kriza zapadnjačke kulturne i istočne demokracije, a duhovna i ekonomska kriza proizvele su krizu u umjetnosti.

– Umjetnost je spoznajna disciplina, a cijela povijest zapravo je povijest nesporazuma između genija i onih drugih – poručuje Braco Dimitrijević.