VAN MORRISON

Briljatna karijera sofisticiranog pastoralnog mistika

Briljatna karijera sofisticiranog pastoralnog mistika
01.10.2015.
u 12:14
Ljubav prema soul-glazbi i jazzu spajao je s irskim dijelom u sebi
Pogledaj originalni članak

Prije nepunih mjesec dana Van Morrison proslavio je sedamdeseti rođendan i ta je prigoda dobro iskorištena za objavljivanje njegova trideset tri albuma za digitalni download i stream. Povrh svega, ili ispod svega, objavljena je i ova dvostruka kolekcija “The Essential” koja kronološkim redom donosi 37 pjesama, od rane faze s Them (“Gloria”, 1964.) do live izvedbe “Sweet Thing” s koncerata kojima je 2009. proslavio četrdesetogodišnjicu objavljivanja remek-djela “Astral Weeks”.

Između se rasprostrla briljantno sofisticirana karijera koja tek u rijetkim trenucima nije bila i vrhunski nadahnuta. I “The Essential” ispunjava svoju funkciju onoliko koliko je to u slučaju ovakve karijere i ograničene minutaže moguće: na njemu se nalaze pjesme iz prvog reda najvećih hitova, odnosno u njegovu je slučaju primjerenije govoriti o najboljim ili najdražim pjesmama jer se punokrvnih hitova za mase baš i nije nauživao. Čak i legendarna “Gloria” koja je postala dio repertoara izvođača u rasponu od The Doors i Patti Smith do U2, u vrijeme objavljivanja nije bila osobito zapažena, pa čak ni gurana od Themovaca koji su je izabrali za B-stranu singla “Baby Please Don’t Go”. Status pravih masovnih takvih imaju tek “Have I Told You Lately That I Love You”, duet s Cliffom Richardom “Whenever God Shines His Light“, “Brown Eyed Girl”, “Domino” i možda još pokoja, sve zastupljene na albumu, ali mu je karijera bila prekrcana iznino kvalitetnim pjesmama: “Gloria” i “Here Comes The Night” reprezentiraju šezdesete s fazom Thema, “Astral Weeks”, “The Way Young Lovers Do!, “And It Stoned Me” i “Tupelo Honey” oslikavaju njegovu ranu solističku soul jazzy meditativnost, a ostale pjesme pokazuju koliko je poslije trogodišnje stanke od 1974. do 1977. godine visoke standarde zadržao do danas.

Ljubav prema soul-glazbi i jazzu spajao je s irskim dijelom u sebi: pastoralnim i keltskim prizvucima koji su često stvarali mistični gotovo transcendentalni dojam, a da nikad nije posegnuo ni za jednim neorganskim aranžmanskim ili produkcijskim zahvatom kojima obično pripisujemo nadnaravne učinke.Kompilacja izostavlja neke od važnih i odličnih pjesama (primjerice, već spomenuta “Baby Please Don’t Go”, “I Forgot That Love Existed”, “Full Force Gale”, “Philosopher’s Stone” itd.), ali njegova prava publika ionako zna da se Vana Morrisona uzima u dozama od barem desetak nezaobilaznih albuma, a manje upućenima ova kolekcija širom otvara vrata u veliku glazbenu priču.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.