Cinizam za izgubljene 
intelektualce i njihove pratilje

OCEANMORE /140 kn/ Mađarski pisac židovskog podrijetla, čija je obitelj prešla na katolicizam, stradao je u mađarskom koncentracijskom logoru 1945. godine. Imao je samo 44 godine, ali u svom je životu postigao to da ga se pamti kao jednog od najvažnijih promicatelja mađarske književnosti. Kao povjesničar književnosti pisao je znanstvena djela koja su popularizirala književnost u njegovoj domovini, a ista ta povijest pamti ga i kao jednog od najistaknutijih pisaca Mađarske između dva svjetska rata. Zašto je tome tako otkriva roman “Putnik i mjesečina”, koji je nedavno objavila izdavačka kuća Oceanmore (urednica Gordana Farkaš-Sfeci, prijevod Viktorija Šantić), a koji hrvatskim čitateljima donosi glavne motive njegova djelovanja. Junak romana je čovjek izgubljen u vlastitoj egzistenciji i obitelji. Novopečenu suprugu ostavit će na bračnom putovanju u Italiji. Isprva to je tek zabuna, uskakanje u pogrešan vlak. No, to je istinski bijeg čovjeka pritisnutog egzistencijalnim pitanjima, intelektualca koji se gubi u iščekivanju velikih događaja i velikih strasti u svom životu. U konačnici ništa od svega toga ne uspijeva pronaći u svojim lutanjima Italijom, tek pokoji usputni erotski susret i, mnogo važnije, suočavanje s duhovima iz vlastite prošlosti. Unatoč tome, njegov povratak u Budimpeštu nije poraz. On se samo sklanja u zaklon obitelji kako bi nastavio svoje iščekivanje. Szerb i njegovu potragu i njegov povratak opisuje s podosta ciničnog humora, rugajući se intelektualcima svog doba koji temeljne odgovore traže izvan sebe i izvan svoje zemlje. Nije blagonaklon ni prema ženama, a gotovo jedina blagost koja se u romanu osjeća rezervirana je za sjećanja na mladost. (B. Radović)