U petak, 5. srpnja u atriju Galerije Klovićevi dvori premijerno će biti izvedena opera "Suzanina tajna" talijanskog skladatelja Ermanna Wolf-Ferrarija. Premda izmještena na ljetnu pozornicu pod zvijezdama, bit će to posljednja ovosezonska operna premijera zagrebačkog HNK. Dirigirat će maestro Ivo Lipanović. Nakon premijere slijede još tri izvedbe 6., 8. i 9. srpnja, koje će biti dopunjene i jednočinkom Jakova Gotovca "Stanac". Naša sugovornica uoči premijere istaknuta je kazališna redateljica Saša Broz, kojoj je "Suzanina tajna" drugi redateljski bliski susret s operom.
Ovo vam je druga operna režija, a bili ste neko vrijeme i direktorica Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. No, kako inače u životu stojite s glazbom i operom?
Klasična glazba me prati zaista od djetinjstva. U operu sam se zaljubila nešto kasnije. Čista klasika je moj zen, a opera aktivator energije.Uz klasiku sam odrastala i dok sam se školovala kao balerina klasičnog baleta. Dok sam bila na usavršavanju na baletnoj akademiji Boljšoj teatra u Moskvi, upoznala sam Čajkovskog ne samo kao autora najpoznatijih djela tzv. bijelog baleta već i kao iznimnog autora opera jer sam svaku slobodnu večer provodila na operama jednako kao i na baletnim predstavama.
Dobili ste odlične kritike za redateljski operni debi u Rijeci, gdje ste bili postavili "Svjetleći grad" Ive Lhotke-Kalinskog. Zašto je prošlo jedanaest godina do nove opere?
Kritike su bile zaista sjajne i cijeli angažman oko tog projekta ostao mi je u vrlo lijepom sjećanju, to više što je "Svjetleći grad" djelo koje je imalo vrlo apstraktan libreto koji je trebalo uobličiti u konkretnu priču koju bi publika mogla pratiti. Također ni muzički mi djelo nije bilo baš blisko. Upravo zato mi je uspjeh bio draži jer sam uspjela pronaći ključ da to djelo može živo korespondirati s publikom. Na pitanje zašto se od tada dogodio vakuum u mojim opernim angažmanima odgovor ne mogu dati jer nije ovisilo o meni. Zato sam beskrajno zahvalna intendantici Ivi Hraste Sočo na ovoj prilici. Ovo je prilika da se konkretnije etabliram kao operna redateljica, a to mi je životno i umjetnički vrlo važno.
Premda je bio jedan od najizvođenijih i najpopularnijih opernih skladatelja na početku 20. stoljeća, djela Ermanna Wolf-Ferrarija u današnje su vrijeme, a osobito u Hrvatskoj, repertoarni kurioziteti.
On je osebujan autor koji je prijateljevao s Arrigom Boitom, obožavao Bacha, čiju je operu "Le donne curiose" dirigirao veliki Gustav Mahler, a koja se izvodila i u Metropolitanu. Operu sam zadržala u autentičnom vremenu jer jedino u njemu može funkcionirati činjenica da žene nisu smjele pušiti na javnim mjestima (mogle su to raditi isključivo skriveno) kao što su morale muža obavijestiti ako izlaze u grad bez njega. Predivne arije Suzane koje govore o ljubavi prema mužu, ali i uživanju u opojnom mirisu duhana, iščitala sam kao traženje njezina prostora slobode koji žene u to vrijeme još nisu imale. Miris duhana kao neki rani princip emancipacije. Suzana je žena koja ne želi robovati društvenim normama i njezine arije upravo govore o tome – voli svog muža, ali voli i svoj porok i ne želi ga se odreći. Kada smo tako dramaturški postavili Suzanu, bilo je lako odrediti i poziciju ljubomornog muža Gila. Sam kraj opere onako kako je napisan potvrđuje moj pristup, a to je da je ovdje riječ o vrlo modernom principu braka. Fantastično orkestrirane svađe Suzane i Gila to potvrđuju. Nije lako pronaći kod za operu s dva protagonista. Zaista sam se brinula o apsolutno svakom detalju gotovo filmski, a opet intenzitetom i energijom koju zahtijeva opera.
Imate dva sjajna pjevačka para: na premijeri pjevaju Josipa Bilić i Matija Meić, alternacija su im Ivana Lazar i Siniša Hapač. Koliko je različit redateljski rad s glumcima u drami i pjevačima glumcima u operi?
Uz vrhunska dva para solista nastupa i dvoje glumaca koji su gotovo sat vremena u interakciji s pjevačima na sceni. Jako sam pazila da ne odemo u grotesku. Tamo gdje sam trebala pojačati komiku iskoristila sam Gloriju Dubelj koja igra sobaricu i Andriju Nazlića koji je sluga Sante. Oni su svojevrsna komična ekstenzija svih scena u operi. Način na koji ja režiram mnogo je bliži operi nego drami. Meni je uvijek primarno imati jasno određene prostorne situacije i tek onda mogu razvijati psihološku dimenziju likova. Vrlo često znala sam naići na otpor glumaca u dramskom teatru jer velik dio njih voli raditi obrnuto. Sada sam napokon došla na svoje. Josipa, Ivana, Matija i Siniša vrhunski su profesionalci koji su došli potpuno pripremljeni i posve su se prepustili mojim idejama. Probe su bile intenzivne ali i zabavne. Unutar procesa ja sam od probe do probe rasla i to je ogroman kapital koji nosim sa sobom. U svakom trenutku imali smo izuzetnu podršku ravnateljice Opere Željke Barišić Pulig i savjetnika Ljubomira Puškarića. Ravnateljica Opere bila je uključena u proces razvoja projekta i pri tome čvrsto držala sve segmente Opere u rukama, a ja kao bivša ravnateljica jako dobro znam koliko je to odgovoran i velik posao.
Koliko su na izgled i način izvedbe utjecali ostali članovi autorskog tima, uključujući i vašu kćer Saru Haas, scenografkinju?
Uvijek sam prema Sari puno više kritična nego prema drugim suradnicima, najčešće bez razloga. Moj autorski tim čine Mia Popovska i Sara koje potpisuju kostime i scenografiju. Nastasja Štefanić Kralj zaslužna je za pokret, a Aleksandar Čavlek potpisuje oblikovanje rasvjete. Svi oni vjerno su slijedili moje ideje, no u konačnici su stavili svoj autentičan potpis. Haljina Suzane koja krasi naš divan plakat s prednje strane napravljena je kao raskošna haljina grofice, dok leđa pokazuju tu drugu Suzaninu stranu, onu koja čezne za prostorom slobode. Izrezana su i imaju dašak rukopisa Alexandera McQueena. Scenografija se sjajno uklopila u atrij Klovićevih dvora. S jedne strane imamo građanski salon u kojemu je nekoliko neobičnih eksponata, koje su vrhunski napravile radionice HNK. Svaki od tih eksponata dio je priče i povezan tematski ili s nekom arijom ili duetom. Zvjezdano nebo koje gledamo dok slušamo tu prekrasnu glazbu samo je bonus.
Navedite publici najvažniji razlog da se sljedećih večeri popnu na Gornji grad u Klovićeve dvore.
Ovo će se svidjeti i onima koji ne prate redovito operu. Glazba je zaista predivna i, nekim populističkim žargonom rečeno, svaka arija, duet, intermezzo i uvertira je hit. Romantike nikada dosta u ova vremena koja su zagađena politikom, bolestima, ratovima, a ova opera jamči siguran bijeg upravo od toga barem na sat vremena. Ljetna večer u atriju pod zvjezdanim nebom, u čarobnom prostoru Klovićevih dvora uz "Suzaninu tajnu", to je moj prijedlog za sve koji žele malo čarolije.
Hoće li do sljedeće vaše operne režije opet proći cijelo desetljeće i koju biste operu najviše voljeli režirati?
Zbog svih koji su mi omogućili ovo predivno kreativno putovanje u kojem sam narasla umjetnički i ostvarila izuzetnu suradnju s vrhunskim umjetnicima nadam se da će vrata Opere HNK ostati otvorena i za buduće suradnje. Ova opera okupila je brojne horoskopske vage: Matija Meić i ja rođeni smo na isti dan, naša inspicijentica rođena je na isti dan kao i moja Sara, dakle spadam u kategoriju onih koje biraju do besvijesti, pa mi je vrlo teško odabrati nekoliko naslova koje bih voljela režirati. No pri vrhu liste svakako su Mozartov "Figarov pir" i "Don Giovanni", Rossinijev "Seviljski brijač" i "Pepeljuga", Donizettijeva "Lucia di Lammermoor", Puccinijeva "Tosca" i "Madama Butterfly", Verdijev "Falstaff"...