Roman Damira Karakaša “Sjajno mjesto za nesreću”, prema kojem će u riječkom HNK Ivana pl. Zajca biti u četvrtak, 28. travnja praizvedena istoimena predstava u režiji Dalibora Matanića, nudi posve drugačiji, mračniji pogled na Pariz od onog romantiziranog, kakvim ga turisti obično doživljavaju. Karakaš kroz priču o afirmiranom piscu iz Hrvatske koji u Parizu svoj novi roman bez uspjeha nudi izdavačima, dok istodobno preživljava crtajući turistima karikature, nudi upravo tu vizuru grada koji za imigranta zaista postaje “sjajno mjesto za nesreću”.
– Pariz sasvim drugačije vidimo kada dođemo na desetak dana, s ljubavnicom, ljubavnikom, djecom, ženom. Upoznajemo grad na savršen način, koji je sasvim drugačiji kada u njemu živiš, a pritom dolaziš s istoka, iz Hrvatske, BiH, Rumunjske... Grad se tada pretvara u lijepi cvijet koji te začas proguta. U mom romanu Pariz je grad svjetlosti, ali u svijetu mojih junaka ta svjetlost ne gori previše. Roman sam pisao pet godina, koliko sam ondje i živio. U gradu u kojem se vodi borba za goli život nagledao sam se toliko ljudskih sudbina, toliko “mrtvih” ljudi da se ponekad čini da je Pariz groblje ljudskih sudbina – kaže Karakaš.
Prisjetio se zgode kada je u Parizu njegov agent urednici jedne izdavačke kuće ispričao o čemu je roman. Njen je komentar bio i više nego znakovit: “Sve je to sjajno, ali ima jedan problem – ne može Hrvat kritički pisati o Parizu.”
Sve o predstavi i novoj suradnji Karakaša i redatelja Dalibora Matanića pročitajte u Večernjem listu 28. travnja.
Što je to Pariz? Više vrijedi jedno stablo u Velebitu nego sve svjetske prijestolnice.