Milla Jovovich jedna je od najatraktivnijih akcijskih heroina s početka 21. stoljeća, koja nas je još potkraj 1990-ih šarmirala ulogom svemirskog bića LeeLoo u Bessonovu “Petom elementu”, a u serijalu “Resident Evil” transformirala se u beskompromisnu Alice, stroj za istrebljivanje zombija kojem bi se mnogi rado prepustili u slučaju pravog kraja svijeta.
Večernji list jedini je u Hrvatskoj dobio intervju s ovom velikom zvijezdom, odmah nakon svjetske premijere filma “Resident Evil: Osveta” u Hong Kongu.
Kakav je osjećaj ponovno glumiti Alice?
− Odličan! Svaki put kad uđem u njen svijet osjećam se kao da sam se vratila kući. Meni je to dobro poznato i samim time drago okruženje, pa čak i kad govorimo o čudovištima u njemu.
Što vam se najviše sviđa u njenu karakteru?
− Uvijek održi obećanje. U današnjem svijetu zavjeti ne znače mnogo i to me jako rastužuje. Kao da je na globalnoj razini nestalo časti. Imam osjećaj da Alice i dalje mnogo znači njena riječ, a to mi se strašno sviđa.
Ljudska strana lika
Čujem da ćemo u novom filmu vidjeti više Aliceine “ljudske” strane...
− Da, u dijelovima filma prikazana je kao kućanica s periferije. To, među ostalim, znači da usred eksplozija, krvoločnih bića i ostalih nesreća koje je tradicionalno susreću u Resident Evil filmovima, mora brinuti i o djetetu. U ovom je filmu Alice ljudskija nego ikad prije.
Je li vam i osobno iskustvo s djecom pomoglo u portretiranju Alice u takvoj majčinskoj ulozi?
− Svakako. Mislim da ne bih bila u stanju na pravi način raditi s djetetom da i sama nemam dijete. Kao majka, razumijem granice mladih glumaca, koliko ih možemo forsirati prije nego što se umore ili im čitava stvar jednostavno ne dosadi. Pogotovo zato što smo na setu okruženi muškarcima, imala sam osjećaj da je moja dužnost brinuti se o maloj Aryani, koja mi glumi kćer. A to je uključivalo i moj povremeni osjećaj krivnje što je toliko gnjavimo. Srećom, ona je sjajna mala glumica koja je vrlo brzo shvatila kako stvari na setu funkcioniraju. Čak nije bilo puno problema oko scene u kojoj se mora rasplakati, a morate znati da je djeci vrlo teško pokazati takvu emociju. Odrasli imaju tehniku selektivnog posezanja u vlastito iskustvo iz kojeg crpe emocije za kameru, a djeci je sve stvarno i svaka uloga pomalo postaje dio njih samih.
S puno ljubavi govorite o maloj glumici.
− Primijetila sam da ljudi koji nemaju djecu često nemaju ni tu vrstu senzibiliteta. Mnogo mi puta prijatelji bez djece govore kako bih trebala pristupiti odgoju, zašto ne napravim ovo ili ono, a ja samo mislim: Čekaj da se i tebi rode klinci, pa ćeš vidjeti...
Počeli kao mali horor
S obzirom na prethodne filmove, kako vam je bilo ubaciti se u ulogu nove, ranjive Alice?
− Koliko mi je rad s Aryanom bio lak, toliko mi je transformacija vlastitog lika bila teška. Naprosto mi je bilo neprirodno u jednoj toliko snažnoj junakinji proizvoditi osjećaj straha. Ali svjesna sam da je taj Paulov potez zapravo vrlo pametan jer omogućava gledatelju da se poistovjeti s likom. Vidjeli smo je kako puca, skače sa zgrada i izvodi sulude trikove, ali nikad kako se brine za vlastitu obitelj.
Redatelj i scenarist filma Paul W. S. Anderson ujedno je vaš suprug. Kako je raditi s njim?
− Jako sam ponosna na njega. Na setu ima energiju kapetana broda kojem nikad neće dopustiti da skrene u pogrešnom smjeru. Prvi Resident Evil bio je mali europski fanovski horor, a danas je jedna od najvećih igranih franšiza na svijetu. To je njegova zasluga, prije svega zato što je odličan scenarist koji će svaku polovičnu ideju pretvoriti u smislenu cjelinu. Osim toga, on je i velik fan igrice i stalo mu je da ne razočara gejmersku zajednicu, kojoj i sam pripada. Moja je uloga u tome da ga povremeno ubodem u rebra, natjeram da krene i napravi ono što najbolje zna.