"Evanđelje" na pozornici zagrebačkog HNK

Delbono postavlja najvažnija pitanja i otvara najbolnije rane

Foto: Mara Bratoš/HNK
Delbono postavlja najvažnija pitanja i otvara najbolnije rane
15.12.2015.
u 12:27
Nova predstava može se gledati kao suvremena opera, drama ili ples, jer svestrani autor još jednom izmiče uvriježenoj klasifikaciji
Pogledaj originalni članak

Zid. Veliki zid koji nam se prijeteći približava. Zid s kojim se hrva čovjek ruku raširenih poput raspetog Krista. Zid pod kojim najslabiji sin čovječji umire, poput Isusa skinutog s križa, ali bez majke da mu zagrli tijelo.

Pa onda ljudi snimljeni u kukuruzu. Izbjeglice ljudskih i božanskih lica. Stvarni. Glumci bez glasa, mehaničke lutke i miševi pod nogama Meštra svih hulja koji pleše i gazi.

Zbor koji pjeva Lacrimosu, orkestar koji svira raznorodnu glazbu Enza Avitabilea. A onda zaigrana intermeca, djetinjaste parafraze diskošlagera. Jesus Christ Superstar za kraj.

Integrativna umjetnost

Suvremena opera? Da, baš koliko i drama ili ples. Umjetnost koju stvara Pippo Delbono izmiče konvencijama i klasifikacijama. Takvo je i njegovo "Evanđelje", multimedijski projekt u nastajanju, prvi koji je Pippo Delbono napravio spajajući svoju trupu s nekom drugom kazališnom institucijom. Čast je pripala glumcima, Zboru i Orkestru zagrebačkog HNK, u kojem je u petak praizvedeno Delbonovo "Evanđelje".

Intendantica Dubravka Vrgoč i ravnatelj Drame Ivica Buljan u programskoj su knjižici vrlo točno opisali što i kako radi Pippo Delbono. Nakon što su ga već nekoliko puta predstavljali publici Festivala svjetskog kazališta, pomislili su da je dobra ideja ući s njim u koprodukciju, izložiti vlastite glumce njegovim metodama, dovesti ga pred publiku koja ga već poznaje i voli.

Delbono nudi i traži emocije. Njegova je predstava krajnje osobna. Jedini koji govori jest on. Tekst je ili njegov ili novozavjetni. Tako i reakcije mogu biti samo osobne. Jedan je glas iz publike na kraju sablažnjeno zavapio "sramotaaaa!". Drugi je bio još osobniji, dobacivši talijanskom autoru, snimatelju, redatelju i glumcu "vaffanculo!".

"Zaista? Zar to nije malo previše?", odgovorio je Delbono s pozornice, pomalo rastuženo.

Ipak ne znajući kamo je došao, Delbono je, svako malo paleći svjetla u gledalištu, pokušavao što izravnije komunicirati s publikom, izazvati emocije. Ono "vaffanculo" bilo je najneposrednije što je dobio.

Dopustio si je primijetiti kako nikada nije nastupao u "ozbiljnijem" kazalištu, pred "ozbiljnijom" publikom. Pljesak je bio pristojno dug. Samo bez velikog oduševljenja, molim.

Ali, oduševljavanje publike i nije svrha Delbonova kazališta. Njegova magija snažnih neverbalnih slika, baš kao i Evanđelje samo, traži oči koje vide, uši koje čuju, srca koja osjećaju.

Brutalna agresija njegov je alat jednako kao i nježnost suosjećanja. Jedina riječ koju smo mogli čuti i upamtiti od Nine Violić, Alme Price, Franje Kuhara, Vlaste Ramljak, Mirte Zečević i ostalih glumaca HNK bio je uzvik "Baraba!" kao demokratski odgovor na vječno Pilatovo pitanje.

Nesvakidašnje iskustvo

Ali, naši glumci zato prolaze kroz nesvakidašnje iskustvo udruženi s jedinstvenim glumačkim i ljudskim pojavama Delbonove trupe, kao što su Bobo, Gianluca Ballare i Nelson Lariccia.

I pamtit će se pjesma, sevdalinka "Što te nema" kao bolna i potresna naricaljka Zrinke Cvitešić.

Osobni dojam? U ružnom i zlom vremenu Pippo Delbono postavlja najvažnija pitanja, upire u najbolnije rane i tješi svojom evanđeoskom naivnošću. Umjetnik je to velike energije i čovjek još većeg srca, na pravom mjestu. Njegovo i Isusovo Evanđelje nije za svakoga, ponajmanje za one koji misle da ga poznaju i razumiju. Ili možda upravo za njih. *

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

LA
Lancelot
23:08 15.12.2015.

Majke ti mile, zar je ovaj nediplomirani Pofuk, dakle sa svjedodzbom srednje skole, postao strucnjak i za suvremeni teatar?! Ili je samo pronasao novu gazdaricu kojoj ce glumiti poslusnu pudlicu, pa pise pripremljene tekstove?! Jad od drzave i novina. Ovdje svatko, bez licence, moze raditi sto god pozeli. Ocekujem gospodina Pofuka, za godinu dana, kao plasticnog kirurga. Vjerojatno ce, ako pomisli da bi mu i to dobro islo, pronaci ili oformiti kakvu ordinaciju. Bljak!

IV
IvanXXIII.
21:19 15.12.2015.

Dajte-najte!