Predstava “Poslije bitke” s kojom gostujem na Festivalu svjetskog kazališta u Zagrebu imala je premijeru u svibnju prošle godine, kada je na vlasti još bio Berlusconi. Sada ga više nema. Riječ je o predstavi u kojoj ima poezije, plesa, filma... pa ju je teško obuhvatiti riječima. Puna je isječaka iz života moje majke, ima puno veselja, puno umjetnosti. Majka je predstavu vidjela, ali je umrla prije tri mjeseca. Kad god predstava nastaje, ulazi u prostor mističnog, a neke se stvari njome mogu i predvidjeti – rekao je talijanski kazališni i filmski redatelj Pippo Delbono uoči gostovanja na Festivalu svjetskog kazališta.
Režirao i klasičnu operu
U Zagrebu je već prikazao predstavu “Tišine”, s predstavom “Ova okrutna tama” gostovao je u Rijeci, a sada putuje Europom izvodeći pomalo epsku predstavu “Poslije bitke”. U njoj nastupa čuveni violinist Alexander Balanescu i slavna plesačica Marigia Maggipinto. Nedavno se okušao i u režiji prave klasične talijanske opere, i to Mascagnijeve “Cavallerije rusticane”.
– Bilo je to u napuljskom San Carlu, najstarijem kazalištu na svijetu nedugo nakon smrti majke. Kada sam došao, bio sam uvjeren da ću režirati operu “Salomu”. No, rekli su mi da režiram Mascagnija, što nisam mogao vjerovati. U zahodu sam na brzinu, na pametnom telefonu, pogledao o čemu se u operi radi. Nisam dirnuo nijednu Mascagnijevu notu, ali sam dobro promijenio gledište te opere, u kojoj ima puno uskrsnih ceremonija i poznatih scena – rekao je Delbono.
O čemu će biti njegova nova predstava ne zna. Kaže da će se zvati “Orhideja” jer je u jednom hotelu prisluškivao dvije dame koje su čavrljale o orhidejama. Želja mu je snimiti film o Crvenim brigadama, tj. Giovanniju Senzaniju koji je desetljećima bio zatvoren u najstrože čuvanim zatvorima i kojeg poznaje.
Teška vremena za kulturu
– I nakon Berlusconija, teška su vremena za kulturu u Italiji. Producenti i direktori kazališta i festivala jako su bogati, no gdje je tu stvaralaštvo, gdje su umjetnici. Stvari se ne mijenjaju. Danas svi hvale pokojnog kardinala Martinija da je imao dobre ideje i da je mogao otvoriti crkvu. Ali zaboravljaju da je posljednjih deset godina živio u Palestini, a ne u Italiji – rekao je.
