U moru self-help priručnika koji stižu u našu redakciju na stolu kolegice Maje nedavno sam uočila "Kratki priručnik za ADHD" autorice Alice Gendron. "To mi treba!", odmah sam uzviknula i posegnula za knjigom, a ona mi je u svojem stilu odgovorila: "Bježi! Već sam je obećala mužu!"
Zabavila me ta interakcija jer je bila simptomatična za vrijeme u kojem živimo, a u kojem gotovo nema osobe mlađe od 45 koja se nije zapitala pati li od ADHD-a. Taj poremećaj pažnje nekoć se uglavnom vezao za djecu, pogotovo mušku, a danas je postao fenomen kojem su posvećeni bezbrojni profili na Instagramu i ostalim društvenim mrežama, u kojima mentalno zdravlje i neurodivergentnost postaju sve važnija tema.
Živimo li u dobu ADHD-a, zapitali su se mnogi vidjevši poplavu samodijagnosticiranih poremećaja pažnje svuda oko nas. Dio stručnjaka za mentalno zdravlje s pravom upozorava da se dijagnozama ne treba olako razbacivati te da se nedostatak fokusa umjesto razvojno-neurološkom stanju može pripisati vremenu u kojem živimo. Tehnologija je, naime, napredovala mnogo brže nego što su naši mozgovi stigli evoluirati, što znači da biološki više nismo opremljeni za život u svijetu koji nas okružuje. Tu prije svega mislim na beskonačno granatiranje podacima, fragmentirane informacije TikTokova i Instagram Reelova te brojne druge info šokere kojima smo u digitalnom svijetu okruženi. Mozgovi stalno prenapregnuti jurnjavom na autocesti podataka nužno postaju rastreseniji i slabije adaptirani na duge, linearne narative poput knjiga i filmova koje danas sve teže pratimo. I eto nas u poplavi ADHD-a, bio on stvaran ili zamišljen.
Potaknuta golemom znatiželjom, knjigu Alice Gendron ipak sam posudila, da ne kažem ukrala s Majina stola. I drago mi je da jesam, jer dugo se nisam toliko zabavila prikazima jednog objektivno frustrirajućeg stanja. Tu odmah želim naglasiti da je autorica ilustratorica i marketinška stručnjakinja, a ne neurologinja, psihologinja ili druga vrsta znanstvenog autoriteta, pa se njezin "Kratki priručnik za ADHD" nikako ne treba čitati kao medicinski savjet. Najbolje što u tom smislu možemo reći jest da je Alice Gendron osoba koja i sama pati od ADHD-a, tako da su njezini šarmantni crteži i iskustveno utemeljeni savjeti svojevrsni dnevnik nesnalaženja u neurotipičnom životu, napisan tako da će se u njemu prepoznati svatko tko je doživio slične probleme.
Svoje radove pod imenom "The Mini ADHD Coach" počela je objavljivati 2000. godine, kada joj je dijagnosticiran ADHD. Tada je imala samo 29 godina i relativno malo informacija te još manje kontakata s osobama koje su se borile s istim ili sličnim stanjima. U međuvremenu je prikupila čak 622 tisuće pratitelja na Instagramu i još 74 tisuće na YouTubeu, dokazujući da se radi o itekako popularnoj temi o kojoj ljudi žele i trebaju znati više.
Ključna saznanja do kojih je došla u svojoj amaterskoj potrazi za smislom objavila je u knjizi koju je u nas preveo Stilus. Među brojnim izdanjima nerijetko stručnijih autora, "Kratki priručnik za ADHD" poseban je zbog načina na koji je napisan, a koji je prilagođen ljudima s nedostatkom pažnje – radi se o nizu dobro strukturiranih mini poglavlja s ilustracijama koje bi mogli pratiti i najrastreseniji čitatelji. Ljudima koji zaista pate od ADHD-a, ali i onima koji ga žele bolje razumjeti, zato preporučujem ovu knjigu, ali još važnije – stvarno testiranje u ustanovi koja vam može dati pravu dijagnozu i stručni savjet kako da si pomognete.