Djeca iz cijelog svijeta dolaze u Široki Brijeg na filmsku školu

Iako je većini polaznika to bio prvi doticaj s radom na filmu, već nakon prve festivalske radionice u kolovozu 2012. godine, bilo je jasno da je riječ o mladima s mnogo talenta i umjetničke izvrsnosti. Te godine nastao je “Čips”, petominutni film koji je prikazan na završnoj večeri Mediteran Film Festivala u Širokom Brijegu.

“Zajednički rad je na sve nas, i mentore i učenike, utjecao snažno i bili smo sigurni da želimo nastaviti dalje”, govori Lucy Eagleson, mentorica i koordinatorica MFF School, filmskih radionica koji se uz podršku Američkog veleposlanstva u BiH, održavaju u toj zemlji.

Od prve radionice na kojoj je kao mentorica sudjelovala i Midge Costin, dva puta nominirana za nagradu Oscar u kategoriji montaže zvuka i zvučnih efekata, do danas, promijenilo se dosta toga. Tim je postao brojniji, tehnička razina radionice dobila je jednu potpuno novu razinu, škola je bogatija i za produkciju dokumentarnog obrazovanja, a studenti s početka cijele priče danas rade kao mentori i koordinatori programa, podučavaju o filmu i medijima budućim generacijama pripovjedača.

“Projekt je izuzetno porastao u posljednjih devet godina. Nismo ni slutili da će se razviti u ono što je danas. Svake godine otkrivali smo da su studenti željeli učiniti više, pomaknuti granice pripovijedanja i doista izazvati sebe da riskiraju i iznesu priče koje su važne na veliko platno. Kao odgajatelji i mentori, imamo svoju ulogu u stvaranju sigurnog, transformativnog prostora za to. Pritom je program zaista porastao u smislu proizvodne vrijednosti i tehničkih razina, kao i u zrelosti i složenosti samih priča. Također je nevjerojatno druženje i podrška među studentima, kako na setu, tako i izvan njega, kao i tijekom cijele godine. Pojavljuju se jedni drugima kao prijatelji, suradnici i kolege umjetnici i zaista prihvaćaju kolektivnu prirodu programa”, govori Lucy u razgovoru za Večernji list i dodaje kako je i njezin put u filmsko i medijsko obrazovanje, na određeni način, započeo kada je pokrenut ovaj projekt.

Naime, kada je 2012. godine veleposlanik u američkom State Departmentu pitao bi li željela doći i voditi filmsku radionicu za mlade na Mediteran Film Festivalu u Širokom Brijegu, odmah je, iako nije imala mnogo mentorskog iskustva, prihvatila ponudu.

“To mi je bio svojevrsni povratak kući. Bila je to prilika za povratak u zemlju u kojoj sam živjela i radila od 2007. do 2010. godine u Majčinom selu, sirotištu za djecu čije se obitelji više nisu mogle brinuti o njima. Tamo sam stekla ono što smatram svojim najvažnijim obrazovanjem – školu života i ljubavi na mnogo načina. Bilo je to sigurno mjesto na kojem su prihvaćeni razumijevanje, povezanost i razlike.

Tamo je zagovarana borba. Tamo se slavila kreativnost. I najvažnije, tamo je ljubav bila neraskidivo utkana u jednostavnost naše svakodnevice. MFF škola bila je neočekivani poziv za izrastanje u pedagoga i umjetnika, donoseći moju strast prema filmu s ovim posebnim lekcijama”, priča o svojim počecima Lucy, danas medijska edukatorica i direktorica programa ’Outside the Lens’, Američkog filmskog kampa za mlade iz San Diega.

Na dan kad je u siječnju 2010. godine napustila Majčino selo da bi magistrirala filmsku produkciju u SAD-u, sjeća se kako je izašla na stražnja vrata i sa suzama se okrenula da bi posljednji put pogledala mjesto koje je tri godine zvala domom.

“U svom oštrom tonu, jedna od časnih sestara s kojima sam surađivala, rekla je: ‘Draga moja, danas izlaziš na ta vrata daleko bolje nego kad si ušla kroz njih’.

Otišla sam u Los Angeles ne znajući da ću se još mnogo puta vratiti ne samo kroz ta ista vrata, već prema novim horizontima, proširujući svoj kreativni rad kao filmaš i pedagog u BiH i šire. Njezine riječi zauvijek su mi ostale. One su srž svake zajednice, učionice i okruženja za učenje u koje ulazim. Jednostavno je: Nadam se da i nastavnici i studenti izlaze na vrata bolji nego što su ušli. Ta transformacija može biti u mnogim oblicima i veličinama, ali ovaj jednostavan pristup ostaje sjeverna zvijezda mog kreativnog procesa”, sjeća se svojih početaka.

MFF škola danas je postala vidljivi izraz ove filozofije, ali što je još važnije, njezin najveći učitelj.

“Izazvao me da udovoljim rastućim potrebama različitih učenika i mentora, da prihvatim stalno razvijajuću se uz kameru i tehnologiju proizvodnje i pomaknem granice filmskog pripovijedanja. Naučio me prihvatiti rizik sa svih strana kamere i vjerovati u ljepotu kreativnog procesa”, rekla je.

Ništa slično, kaže, ovoj filmskoj radionici mladi studenti filma ne mogu pronaći ni u SAD-u te je prilika za povezivanje s učenicima iz druge zemlje i stvaranje kratkog filma na radnom setu s profesionalcima jedinstvena za MFF School. I dalje, mnogi se pitaju, kako to da djeca iz SAD-a dolaze na filmsku naobrazbu u Široki Brijeg?

“Široki Brijeg je umjetničko središte i savršena lokacija za MFF školu. Upoznati druge učenike koji su strastveni prema filmu, prepoznati da imamo zajedničke interese i strasti unatoč kulturnim i jezičnim razlikama, to je lekcija za život. Učiti od filmskih stručnjaka, studenata i zajednice Širokog Brijega golem je dar za američke studente. Na ovom mjestu vidite umjetnički izraz u srcu zajednice, s više generacija koje izražavaju svoj glas i viziju kroz toliko različitih medija i vrsta umjetnosti. Uistinu je to posebno mjesto za okupiti studente i nastavnike iz SAD-a i one iz BiH, jer se njihova strast za pripovijedanjem doista ‘sudara’ i svake godine proizvodi nove i inovativne filmove. Oni uče jedni od drugih o svojim kulturnim razlikama, a prilika da se povežu i surađuju jedan je od najboljih dijelova ove škole”, kaže mentorica.

U proteklih devet godina, koliko traje radionica u sklopu ovog festivala dokumentarnog filma, nastao je velik broj kratkih filmova, od kojih su mnogi i nagrađivani na drugim festivalima za mlade. No, ipak, Lucy govori kako naglasak i nije toliko na finalnom rezultatu koliko na samom procesu stvaranja.

“Kroz ovo zajedničko putovanje, najvažnija je činjenica da svatko od polaznika ima svoje mjesto. Za neke je to soba za pisanje scenarija, za neke snimanje, drugima prijevod ili postprodukcija. Imamo i učenike koji su posvećeni organizaciji i rade sve što je potrebno kako bi se zadovoljile potrebe tima, od pripreme opreme, pripreme obroka do razgovora s lokalnim vlasnicima tvrtki za naše filmske lokacije. Cilj nam je da svatko ima svoje mjesto, svrhu u procesu - i priliku da doprinese kolektivnom djelu koje je veći od zbroja njegovih dijelova. To je bit pripovijedanja. U istraživanju stižemo na odredište. Naši mladi ljudi često traže mjesto koje će im pripasti, mjesto za povratak kući. Ovo mjesto za njih možemo stvoriti ne samo u produkciji i na setu, već i u učionicama, društvenim centrima i filmskim platnima”, navela je. Entuzijazam mladih filmaša nije spriječila ni godina pandemije kad su se okupili i realizirali virtualnu radionicu.

“Bili smo toliko sretni, naši su studenti i mentori osmislili inovativna, kreativna rješenja da i dalje stvaraju jedni s drugima unatoč pandemijskim preprekama. Duboko smo uživali gledajući ih kako stvaraju i prikazuju usred ovog velikog globalnog događaja”, govori i dodaje kako je rezultat bio “Zoom of Doom” – virtualni film koji je premijerno prikazan na 21. Mediteran Film Festivalu.

Ovu godinu škola je bogatija i za program dokumentarnog filma, te će polaznici filmske škole u dva odvojena tima stvoriti narativni i dokumentarni film. Granica, kažu, nema. Svaki glas je važan, razlike ih obogaćuju, a jedino zajedničko im je da “svi moraju biti viđeni”.

“Od hvatanja trenutka na fotografiji, do snimanja filma koji nas izaziva da vidimo novu perspektivu, kadar može govoriti glasnije nego što su to ikad mogle riječi. U kameri je neizmjerna snaga. Moć traženja. Moć pronalaženja. Moć kazivanja. Ne možemo očekivati da ćemo ući u zajednice i pričati priče drugih, nego ih moramo opremiti tehničkim i umjetničkim vještinama potrebnim da govore vlastitu istinu. Volim biti dio MFF škole - unositi kamere u živote mladih iz Bosne i Hercegovine. Kad zajedno pogledamo kroz leću, možemo vidjeti svijet ne onakav kakav je, već kakav mi zamišljamo”, zaključuje Lucy i dodaje kako im je krajnji cilj da kao MFF ekipa, iskoriste kreativnost i talent za pisanje i produkciju cjelovečernjeg filma ili serije.