Brucea Leeja svijet pamti kao akcijsku zvijezdu – majstora borilačkih vještina i junaka filmova s kojima smo odrastali. Međutim, tvrdi njegova kći Shannon Lee u novoj knjizi “Budi voda, moj prijatelju: Životna mudrost mojeg oca”, upravo izdanoj na hrvatskom jeziku u nakladi Planetopije, njen otac bio je mnogo više. Prije svega intelektualac, pjesnik i jedan od najutjecajnijih filozofa 20. stoljeća.
Iako je Bruce Lee rođen u San Franciscu, a bilo je to kada je njegov otac, poznati kineski glumac, bio na turneji, Lee je djetinjstvo proveo u Hong Kongu. Tijekom odrastanja, pratio je oca na setovima, a kao dijete glumio je u dvadesetak filmova. Učio je ples i kung fu, posebice vještinu znanu kao wing chun, koju će kasnije unaprijediti, prilagoditi i pretvoriti u svoju filozofiju. Tradicija u svijetu kineskih borilačkih vještina nalagala je da je izučavanje tih vještina privilegij rezerviran samo za Kineze – ni jedan stranac nije smio proniknuti u tajne kung fua. Lee, koji je s majčine strane vukao njemačke korijene, gotovo je bio odbijen u školi čuvenog majstora Yip Mana, no na nagovor prijatelja, primljen je, što je promijenilo tijek njegova života. No njegove tinejdžerske godine obilježene su nasilnim incidentima. Često je upadao u tučnjave, a nakon što je opako ozlijedio jednog polaznika suparničke škole, njegovi roditelji odlučili su da bi bilo bolje da Lee školovanje nastavi u Americi. Tamo je završio srednju školu te upisao fakultet, studirao dramsku umjetnost, filozofiju i psihologiju. Šezdesetih godina skrasio se u Kaliforniji sa suprugom. Imao je tek 24 godine, no otvorio je školu borilačkih vještina Institut Jun Fan Gung Fu. Poučavao je tamo svoju, izmijenjenu verziju wing chuna, no, piše njegova kći, njegov najveći grijeh bio je što je školu otvorio za sve zainteresirane – bez obzira na etničku pripadnost i rasu. Kineskoj zajednici u Americi to se nije svidjelo i, koliko god taj zaplet zvučao filmski, izazvali su ga na dvoboj.
“Predložili su susret u očevoj školi u Oaklandu”, piše Shannon Lee. “Ako pobijedi njihov šampion, Bruce Lee će prestati podučavati, no ako pobijedi on, može neometano nastaviti. Otac je, naravno, prihvatio izazov.” Lee je iz borbe izašao kao pobjednik. Međutim, ta je borba, prljava i bez pravila, označila početak njegova dugog i mukotrpnog, osobnog filozofskog putovanja. Prava istina o toj borbi nešto je kompliciranija nego što bi Shannon Lee dala naslutiti. Drugi izvori navode da tu nije bila riječ o ustanku protiv rasne diskriminacije, već je borac imenom Wong Jack-Man Leeja izazvao na dvoboj nakon što se ovaj hvalisao kako može pobijediti bilo kojeg izazivača. Bilo kako bilo, taj je događaj Leeja natjerao na razmišljanje i introspekciju – htio je razviti manje restriktivnu borilačku vještinu koja bi se mogla koristiti i u kaotičnim situacijama poput uličnih borbi. Tako je nastao jeet kune do, posebni stil borbe, ali i filozofija u središtu koje je slavna Leejeva misao “budi poput vode, moj prijatelju”. Temeljni postulati takvog pristupa su fleksibilnost i fluidnost, moć da se čovjek, poput vode, prilagodi i odgovori na svaku situaciju – u borbi ili životu. Usporedo, Lee razvija i svoju filmsku karijeru, a prvu značajnu ulogu na američkoj televiziji igrao je u seriji “Green Hornet”.
Zanimljiva je i po svemu sudeći istinita činjenica da su Leejevi pokreti jednostavno bili prebrzi da bi ih kamera mogla uhvatiti – za potrebe snimanja akcijskih scena taj majstorski borac morao se svjesno usporavati. Filmske uloge su se zaredale, od “Velikog gazde” iz 1971. godine, preko filmova “Zmajeva šaka” i “Na zmajevom putu” koje je snimio godinu kasnije, a Bruce Lee postao je međunarodna zvijezda koja je rušila rekorde u kinodvoranama. Nažalost, svoj je posljednji film, “U zmajevom gnijezdu”, snimio 1973. Tek šest dana prije premijere tog filma koji će ući u legendu, Bruce Lee je umro. Iako su njegovi obožavatelji razvili brojne teorije zavjere oko njegove smrti, službena verzija glasi otprilike: požalivši se kolegici na glavobolju, ona mu je dala tabletu protiv bolova, a slavni glumac najvjerojatnije je doživio alergijsku reakciju i nije mu bilo spasa.
Pa iako je knjiga Shannon Lee često reklamirana kao biografija njezina oca Brucea Leeja, “Budi voda, moj prijatelju”, sve je samo ne objektivan i činjeničan prikaz njegova života. Shannon je, uostalom, u vrijeme smrti Brucea Leeja, 1973. godine, imala tek četiri godine. Svog oca, kao što i sama priznaje, nije ni stigla upoznati – za njega je vežu tek nejasne, djetinje uspomene. Međutim, svoj život je posvetila očuvanju njegova lika i djela, a moglo bi se reći i mita te proučavanju filozofije jeet kune do. Ova knjiga prožeta je tako i njenim vlastitim anegdotama, subjektivnim shvaćanjima te je pisana pristupačnim, jednostavnim jezikom, pri čemu se autorica katkad direktno obraća čitatelju. Interesantna je, meditativna i može vas potaknuti na razmišljanje, no nedostaje joj dubine da bi bila prava filozofska knjiga te uglavnom funkcionira kao tek nešto više od pukog “self-helpa”.
