U sklopu obilježavanja ovogodišnje, online Noći muzeja, Muzej antičkog stakla u Zadru na svojoj je web-stranici pripremio zanimljivu virtualnu izložbu. Riječ je o izložbi drevnih društvenih igara na ploči, kako ih danas popularno zovemo “board games”, a koje su se igrale u starom Egiptu, Mezopotamiji, antičkoj Grčkoj i Rimu.
– U stalnom postavu našeg muzeja imamo izloženo nekoliko rimskih staklenih žetona koji su pronađeni u grobovima na zadarskoj antičkoj nekropoli. Proučavajući ih, ušli smo u jedan vrlo zanimljiv svijet društvenih igara. Prvo smo planirali usredotočiti se samo na rimske igre koje su se igrale žetonima koje imamo, međutim, odlučili smo izložbu proširiti i na stare igre s prostora s kojima smo imali dodira, bilo kroz kulturni utjecaj ili trgovačke veze – kazala nam je viša kustosica Anamarija Eterović Borzić koja je uz Berislava Štefanca autorica izložbe i popratnih tekstova.
Zapise i dokaze o postojanju raznih društvenih igara nalazimo u svim drevnim civilizacijama – Azteci su igrali patolli, a Vikinzi tafl, u Kini se prije tri tisuće godina igrao go, dok je u Indiji popularna bila čaturanga, prethodnica današnjeg šaha.
Najstarije pak igre predstavljene na ovoj izložbi su one egipatske – senet i mehen, a budući da su pronađene u brojnim grobnicama egipatskih vladara, možemo pretpostaviti da su nekoć njima vrijeme kratili i čuveni faraon Tutankamon, kraljica Nefertari te princ Rahotep. U Mezopotamiji je, također, tijekom arheoloških istraživanja sumerskog grada Ura početkom 20. stoljeća, na kraljevskom groblju pronađeno nekoliko setova neobične društvene igre. Nazvana je jednostavno kraljevska igra Ur, a nešto poslije pronađena je i dešifrirana glinena pločica s pravilima, koja su otkrila da je riječ o igri veoma nalik današnjem backgammonu. Ploče za igranje kraljevske igre ur pronađene su diljem Bliskog istoka, ali i na dalekoj Šri Lanci – zanimljivo je spomenuti i da je bila gotovo potpuno zaboravljena u cijelom svijetu, osim među židovskom populacijom indijskog grada Kochija, u kojem se jedna verzija te igre očuvala sve do 1950-ih godina. Uz nju se, ali i uz brojne druge antičke igre, vezuju i snažne religiozne konotacije. Prema nekim tumačenjima, navodno je ta igra imala proročki karakter ili prenosila božanske poruke. Za igru senet tako se pretpostavlja da je predstavljala svojevrsnu imitaciju puta duše u zagrobni život, dok je ploča za mehen napravljena po uzoru na zmijoliko božanstvo koje se prema legendi omotalo oko boga sunca Ra. A i Platon piše o Sokratovu vjerovanju da su društvene igre i kocka maslo egipatskog boga Tota, dok Homer u Ilijadi njihov izum pripisuje junaku Palamedu. Ono što o grčkim igrama znamo dolazi ponajviše od gramatičara i retoričara Julija Poluksa, koji u svom leksikonu opisuje tri – polis, pente grammai i diagrammismos. Pravila potonje igre još nam uvijek ostaju misterij, no pretpostavlja se da je polis preteča poznate strateške rimske igre ludus latrunculorum, a pente grammai pod zidinama Troje igrao je i sam junak Ahilej – barem je tako zamislio grčki umjetnik Egzekije oslikavši jednu amforu. No, kasnije u starom Rimu, postojala su stroga pravila protiv kockanja, ali Rimljani su tome vješto doskočili igranjem društvenih igara. Spomenuta igra latrunkuli, koja simulira sukob dvije vojske, bila je omiljena, a o njoj saznajemo i iz Marcijusovih Epigrama te Ovidijevih djela. Igrali su Rimljani rado i terni lapilli, ili igru tri kamenčića, za koju se smatra da je preteča našeg “križića-kružića”. Ona je slična igri merellus ili mlin, jednoj od igara koja se održala i do danas, pod nazivom trilja.
– Te su se igre igrale u cijelom Rimskom Carstvu pa tako sigurno i na našem području. Na lokalitetima koje smo istraživali pronašli smo kamene ploče na kojima su se one igrale, konkretno igra mlin, tako da znamo da su bile prisutne u antičkom Zadru, ali i u antičkoj Liburniji. Moramo ih na neki način vezati i uz zagrobni život, samim time što su, primjerice, svi naši žetoni pronađeni u grobovima. Iz toga možemo zaključiti da su ljudi tada smatrali da su igre bile jedna komponenta života poslije smrti. U djelima jednog grčkog pisca čak nalazimo i opis zagrobnog života u kojem on svoje vrijeme krati gledajući konjske utrke i igrajući igre na ploči – kaže nam Eterović Borzić.
Sve igre koje su svojom izložbom prikazali, nastavlja kustostica, bez većih problema mogle bi se igrati i danas.
– One nemaju složena pravila, čak možemo reći i da je šah zahtjevniji od toga. Možda na prvi pogled izgledaju komplicirano, ali kad se zaigra, nije teško. Pa čak i ove starije, egipatske i mezopotamske, samo treba imati te ploče – tvrdi.
Snimili su stoga u Muzeju antičkog stakla i kratki film na kojem možete pogledati i kako izgleda jedna partija latrunkulija. Ova interesantna virtualna izložba na stranicama Muzeja ostat će dostupna do daljnjega, ali planiraju i napraviti kamene replike svih predstavljenih rimskih društvenih igara na ploči i omogućiti posjetiteljima da ih sami zaigraju ili odnesu kući kao jedinstven suvenir.