"Enciklopedija jugoslavenske književnosti" bio je naziv iznimno oštrog teksta Davora Velnića kojim se u prošlom broju Vijenca Matice hrvatske obrušio na Hrvatsku književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i njenog glavnog urednika Velimira Viskovića. Tekst je izazvao niz reakcija koje će biti objavljene u novom broju Vijenca. Velnića pitamo zašto je bio tako oštar.
Premalo Aralice i Katičića
– Nisam odveć oštar prema HKE, nego prema političkom projektu restauracije boljševizma i rehabilitaciji mentalnog komunizma u Hrvatskoj. HKE je projekt tzv. ljevice s elementima enciklopedistike koji podržava i nameće nekoliko opakih teza, kao na primjer da je hrvatska književnost samo apendiks srpske/srbijanske književnosti, a ozbiljna hrvatska književnost 20. stoljeća samo je književnost lijevog, čitaj antigrađanskog predznaka. Sve što ne pripada tom korpusu minorno je i treba što temeljitije poništiti. Ujevićeva Hrvatska enciklopedija na kojoj je Krleža gradio svoj Leksikografski zavod u HKE nije obrađena kao zasebna jedinica, ali je zato više prostora posvećeno partijskim časopisima i glasilima Pečat (107), Danas (116), Plamen (63)... nego hrvatskom klasiku Ivanu Aralici (65) ili Radoslavu Katičiću (52). HKE je nekakva priprema za postjugoslavensku književnost, a ta ne postoji kao ni jugoslavenska – tvrdi Velnić.
Na njegove kvalifikacije Visković će odgovoriti tekstom u Vijencu u kojem Velnića naziva apsolutnim diletantom čiju je knjigu "Čitajući Krležu" prije dvanaest godina ocijenio pseudoliterarnim pokušajem "obračuna s velikanom".
– Davor Velnić ništa ne zna o enciklopedistici, još manje o književnosti; ne treba mu to ni zamjeriti, završio je ekonomski fakultet, bavio se vanjskom trgovinom, dugo radio u inozemstvu, potom se vratio u Rijeku i počeo objavljivati književne radove tek u svojim četrdesetim godinama, a prvu knjigu tiskao je tek u četrdeset petoj. I sad uredništvo Vijenca povjerava takvom "ekspertu" pisanje teksta o najkompleksnijem enciklopedičkom i književnoznanstvenom projektu u hrvatskoj kulturi. Velnić je katastrofalni neznalica, on uopće ne zna tko je tko u hrvatskoj književnosti! Njemu je jedan Krleža ideološki komesar i enciklopedistički opsjenar, on se usuđuje jednom Zoranu Kravaru dijeliti lekcije o književnoznanstvenoj interpretaciji – čudi se Visković koji tvrdi da se uredništvo Vijenca objavljivanjem Velnićeva teksta od dvadeset standardnih novinskih kartica diskvalificiralo kao nekompetentno i intelektualno inferiorno.
Očekuje li Velnić da će njegov tekst o enciklopediji koja je već bila povod za oštre polemike dok je još Tomislav Ladan bio živ izazvati i neke ostavke u Matici hrvatskoj?
Izmišljotina i dokaz
– Da smo zdravo društvo i da smo proveli lustraciju, očekivao bih ostavke u Leksikografskom zavodu; to je nakladnička kuća koja proizvodi visoku dvoznamenkastu remitendu, posve ugodno živi na proračunu i ne prestaje s boljševističkom agitacijom. Vaše pitanje očekuju li se ostavke u Matici neugodno me iznenađuje, jer kao da su i vama promakle promjene o kojima govorim. Da su viskovići u punoj vlasti, glavni urednik Vijenca vjerojatno bi dobio otkaz, a i 'privelo bi ga' na nekoliko informativnih razgovora te mu dobro uništilo volju da bilo što radi na svoju ruku i po svojoj pameti. Slično bi se obračunali i s predsjedništvom Matice. Možda bi se i uhićivalo, još pamtimo kako je to bilo. No, koliko god se ova vlada trsila obnoviti političku represiju jednoumlja, ovo su ipak druga vremena – kaže Velnić. I tvrdi da u HKE ipak ima i dobrih tekstova.
– Naravno, tamo gdje se nije moglo komitetski arbitrirati članci su dobro i profesionalno napisani. Već sam u svojem osvrtu u Vijencu spomenuo neke autore i članke, dodao bih članak Roman (K. Nemec), Drama (B. Senker), Ekspresionizam (V. Žmegač), Kazalište (N. Batušić), dojmljiv članak Domovinska književnost (M. Tomasović)... sve provjerena imena koja se i HKE bave svojim temama – ističe Velnić koji tvrdi da je svoje knjige objavljivao kod respektabilnih nakladnika i dobivao sjajne recenzije od daleko uglednijih književnih kritičara nego što je to Visković. Sa svojim odvjetnikom čak se konzultirao ne bi li spriječio da mu ime izađe u HKE i nije uspio.
A Viskoviću osobito smeta što Velnić u svom tekstu, kako tvrdi, izmišlja nepostojeće stvari.
– Vijenac nas opetovano optužuje kako smo izbjegli išta reći o hrvatskom jeziku, jer da smo boljševici! E, pa sad sam malo prošao kroz abecedarij i evo najvažnijih natuknica u kojima se govori o hrvatskome jeziku: "Standardni hrvatski jezik" (autor prof. dr. Ivo Pranjković), "Gramatika" (prof. dr. Ivo Pranjković), "Pravopis" (prof. dr. Marko Samardžija), "Lingvistika" (akademik August Kovačec), "Filologija" (akademik August Kovačec), "Čakavica" (prof. dr. Josip Lisac), "Kajkavica" (prof. dr. Alojz Jembrih) i "Štokavica" (prof. dr. Ivo Pranjković). Sve sami boljševici – tako tvrde "Vijenčevi" kritičari Davor Velnić i Zvonko Pandžić (prije dvije godine). A kakva je uopće lingvistička kompetencija "Vijenčevih" i Matičinih autora Velnića i Pandžića? Zar Vijenac nije mogao naći nikoga upućenijeg da piše o našoj enciklopediji? – pita se Visković koji misli da je svoje hrvatstvo dokazao baš Hrvatskom književnom enciklopedijom.