Eruditski tekstovi bez roka trajanja

Goran Gerovac, kolumnist i urednik Večernjeg lista, kao književnik je zabljesnuo 2009. kada mu je Profil objavio roman “Razbijeni”. Riječ je o drugom Gerovčevu romanu koji je dočekan superlativima, a ušao je i u finale tportalove nagrade. I treći Gerovčev roman “Sjever je mjesto tame” bio je u finalu VBZ-ova natječaja za najbolji neobjavljeni roman te je autoru za dlaku izmakla nagrada od 100.000 kuna. No VBZ je objavio taj hvaljeni i mračni roman, a ovih je dana objavio i Gerovčevu petu knjigu (objavio je i zbirku kratkih priča), zbirku kolumni iz Večernjakova Obzora nazvanu “Nikad robom”.

Parola iz vremena NOB-a

Nikad robom poznata je parola kojom se na početku Drugog svjetskog rata protestiralo protiv nacističkih osvajača, da bi je u vrijeme čuvanja tekovina Narodnooslobodilačke borbe lukrativno prisvojila Dečja knjiga iz Gornjeg Milanovca nazvavši tako svoju ediciju stripova čiji su glavni junaci bili partizanski kuriri Mirko i Slavko. Lucidni i cinični Gerovac, koji je novinarski zanat ispekao u Karlovcu, takoreći na prvoj crti fronte nedavnog rata koji nikada neće završiti (jer, uostalom, nikada nije ni službeno započeo), prigrlio je višeznačenjsku parolu iz bivše države poručivši tako urbi et orbi da nije spreman “ušminkavati” formativne godine svojeg još uvijek relativno mladog života.

Iako je kao novinar, urednik i kolumnist u jednom od vodećih hrvatskih dnevnih listova osuđen na proletersko preživljavanje tranzicijskih stranputica, Gerovac je proleter ne samo po statusu i načinu života, nego i po vokaciji. Pa to i dokazuje iz subote u subotu svojim kolumnama u prilogu Obzor koji i uređuje. Pravo je pitanje je li ikada Gerovac urednik odlučio ne objaviti poneku preprovokativnu kolumnu Gerovca kolumnista. A, moramo priznati, ima i takvih. No, sve nas može utješiti pogovor glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića objavljen u knjizi “Nikad robom” u kojem crno na bijelo piše “Večernji list dobio je u Gerovcu vrsnog promatrača društva, spremnog na stalno preispitivanje svojih i njihovih istina, a Gerovac je pak u Večernjaku dobio medij koji ne ograničava njegovo pisanje. I mi u Večernjem listu i Goran Gerovac svjesni smo da otvoreno društvo ne može biti mjesto definiranja jedne istine, nego samo mjesto privremenog opažanja”.

Oče naš, koji si ateist

Korak dalje ide poznati nogometaš Zvonimir Boban koji u nadahnutom predgovoru Gerovčeve knjige piše da u “eruditskom rafalu slobode i borbe za dobro ove naše male nesretnice Gerovac ostaje jedan od zadnjih pravih, “starinskih” novinara. Novinara pisaca. Novinara mislilaca. Novinara koji ne izdaju predivnu profesiju i koji ne izdaju ni nas, ni sebe. Kao takav, on nudi i podmeće pitanja, ruši dogme, nudi nove vidike stvarajući privid “fajta” sa svojim čitateljima iako “fajt” njemu nikada nije cilj. Jer cilj je njemu čovjek, ma kakav on bio. I mozak, ili ono što je još ostalo od njega u ovim neurednim vremenima”.

Tako zbori Boban. Osobno, volio bih pročitati intervju novinara Gerovca s aktualnim papom. Ili s američkim predsjednikom Trumpom. Dakle s dva antipoda našeg doba. U očekivanju tog utopističkog štiva, vježbam mozak u iščitavanju Gerovčevih kolumnističkih poslanica koje, bez obzira kako ovo nekome zvučalo, odišu isusovskim učenjem i isusovskim, dakle kršćanskim porukama, bez obzira na to što jedna od njih novi naziv “Oče naš, koji si ateist”.