Ovogodišnji 14. Zagreb Jazz Festival završen je dodatnim, fenomenalnim nastupom u Tvornici kulture gdje je Fatoumata Diawara stigla kao crossover ime međužanrovskog naboja i privukla najviše publike na festival nastupom koji je spojio karizmatičnu pjevačicu i autoricu sa publikom kao da se poznaju godinama. Ukratko, bilo je to slavlje kojim je Fatoumata Diawara s pratećim sastavom napravila najbolji mogući prednovogodišnji party, nakon kojeg će mnogima iz publike biti teško ponoviti slično na izlizanim novogodišnjim zabavama.
Prema davnim naputcima afričke kulture - Fatoumata Diawara je iz Malija - prisustvovali smo slavlju koje ujedinjuje izvođače na pozornici i publiku u dvorani kroz hipnotički ples i zajedništvo. Revija afro-popa, jazz-rocka i etno-funka koju je Fatoumata Diawara iskazala na pozornici u sat i pedeset minuta iscrpnog nastupa bila je prečac u kojem se intuitivni koncept i majstorsko muziciranje spojilo u „gemišt“ koji bi svaki festival poželio.
Fatoumata Diawara je ne samo sjajna pjevačica, nego i dojmljiva gitaristica, pa su se njena gitaristička sola isprepletala sa gitaristom u peteročlanom bendu, a u etničkom kostimu donijela je detalje podneblja iz kojeg je potekla i premjestila nas nakratko „tamo“. Nakon početnog upoznavanja s publikom, već peta pjesma „Yada“ donijela je tvrdi dub-reggae, a u idućoj „Netara“ činilo se da je na pozornicu stigla Grace Jones iz najboljih vremena. Vokalne improvizacije koje i bez riječi, samo vokalizama, govore puno, i hipnotički ritmovi od Tvornice su napravili veliki plesni podij na kojem se world-music pomiješao s tvrdim afro-funkom uz sudjelovanje oduševljene publike. A nismo ga čuli od davnih nastupa Tinariwen u Zagrebu.
Spominjala je s pozornice i Miriam Makebu, pričala o lošem položaju žena u svijetu i Africi – koja se, kako je rekla, stalno navodi kao primjer siromaštva, dok je istovremeno kolijevka civilizacije s bogatstvima pokradenim od imperijalističkih sila u povijesti – a sve to bilo je uklopljeno u program kojem nije trebalo pojašnjenja. Ako ste bili tamo, prisustvovali ste jednom od najboljih ovogodišnjih koncerata kod nas.
Zadnjih pola sata nastupa poput vulkanske erupcije, pod etničkim maskama, bijelim plahtama i s ljuljanjem publike u ritmu dirigentice s pozornice– lijevo-desno, gore-dolje – na tragu strategije „pitanje-odgovor“, dovelo je do plesne ekstaze i međusobnog prepoznavanja Diaware i publike koje će biti nemoguće ponoviti tako skoro.