Dvije svjetske premijere

Film inspiriran Anom Magaš mnogo je jači od adaptacije Ferićeva romana

Film inspiriran Anom Magaš mnogo je jači od adaptacije Ferićeva romana
21.07.2023.
u 13:39
Na festivalu u Puli su u istom danu premijere imali filmovi "Samo kad se smijem" Vanje Juranić i "Smrt djevojčice sa žigicama" Gorana Kulenovića
Pogledaj originalni članak

Na Pulskom filmskom festivalu u četvrtak su održane dvije dugo očekivane premijere: "Samo kad se smijem" Vanje Juranić, inspiriran slučajem Ane Magaš, te "Smrt djevojčice sa žigicama" Gorana Kulenovića, nastao prema romanu Zorana Ferića.

U filmu Vanje Juranić glavnu ulogu Tine, žrtve obiteljskog nasilja koja pokušava pronaći način da se izvuče iz začaranog kruga poljubaca i batina, igra sjajna Tihana Lazović, a u ulozi nasilnog supruga Frane fenomenalno je uvjerljiv Slavko Sobin.

Njegova gorostasna figura i fina mimika u trenucima kada mu se zamrači pogled u gledatelju zaista izazivaju tjeskobu, a jednako mu vjerujemo i u trenucima očaja u kojima od svoje žrtve pokušava iskamčiti oprost. Igrati nasilnika koji se neće pretvoriti u jednodimenzionalnu karikaturu težak je zadatak, baš kao i utjeloviti žrtvu koja neće biti samo paćenica. Oboje glumaca svoje su uloge odradili sjajno, čemu je pomogla i vješta režija Vanje Juranić.

Jedini problem ovog inače vrlo uspjelog i potresnog filma suviše je didaktičan scenarij, u koji kao da su autorice (uz Vanju Juranić pisala ga je Elma Tataragić) pokušavale utrpati baš sve situacije s kojima se žrtve nasilja susreću. To posebno dolazi do izražaja u prvom dijelu filma, u kojem se upravo na takvim stereotipima gradi kontekst heteropatrijarhalne dalmatinske sredine. U nizu klišejiziranih sporednih likova, uz dvoje glavnih junaka nijansiranom se i emotivnom igrom ističe Jasna Đuričić kao Tinina majka, još jednom dokazujući da je vjerojatno najbolja glumica svoje generacije na našim prostorima.

Vanja Juranić svoj je film napisala, režirala i montirala, što je uz teret ovako važne i velike priče nezahvalan zadatak. Autorica mu je očito pristupila s odgovornosti koju tema zaslužuje, a istovremeno nije ostala samo u pseudodokumentarnom ključu. Štoviše, vješto istkana skokovita naracija i efektan režijski trik kojim je film u trenutku sudskoga šoka promijenio ton ponudili su nam neke od boljih obrata u ovogodišnjoj festivalskoj ponudi, a film Vanje Juranić jedan je od umjetnički, ne samo tematski, najjačih na festivalu.

Kao dodatnu malu pobjedu treba spomenuti i ovo: kada su se autorica i njena ekipa poklonili pred potresenom, ali i vrlo zadovoljnom publikom u Istarskom narodnom kazalištu, Slavko Sobin na pozornici je stajao u prozirnom čipkastom bodiju zauzimajući jasan stav i odmak od svojega lika.

Samo sat vremena kasnije gledali smo ga i u filmu "Smrt djevojčice sa žigicama" gdje igra nešto nježnijeg otočkog patrijarha slomljenog gubitkom malene kćeri. Smrt djeteta koincidirala je s ubojstvom rumunjske prostitutke, a istraga koja sve više približava ta dva naoko nepovezana slučaja glavna je okosnica Kulenovićeva filma.

Ferićevi predlošci bogat su materijal za ekranizacije, jer autor svoje romane ispunjava izrazito filmičnim prizorima. Ni ovaj put nije drugačije, a plejada tipično ferićevskih likova uz ubijenu transrodnu prostitutku uključuje i tragičnog otočkog luđaka (igra ga tko drugi nego Borko Perić), umiruću kontesu, ekscentričnog lektirnog pisca, sjetnog patologa, talijanske egzorciste, čovjeka u ulozi policijskog psa... Snažna je i glumačka postava koju čine Jelena Lopatić, Ozren Grabarić, Iva Babić, Goran Navojec, Nikša Butijer, Voja Brajović i druge ozbiljne zvijezde. Ukratko, svi elementi bili su tu, ali rezultat je daleko od idealnog.

Crni humor Ferićeva romana u filmu je jedva prisutan, potencijal sjajne glumačke postave nije do kraja iskorišten, a dominantna atmosfera filma mračna je dosada. Djelomično su mu možda presudila i prevelika očekivanja, ali dojam u pulskoj Areni bio je tek mlak i formalan pljesak, za razliku od iskrenog i gotovo zanesenog odobravanja koje je istoga dana dobila Vanja Juranić.

Kao jedan od boljih filmova u ovoj fazi festivala ističe se i gorko-slatka "Garbura" Josipa Žuvana – još jedan film smješten u patrijarhalnu i često nasilnu dalmatinsku sredinu, čiji su junaci dvojica klinaca iz zavađenih obitelji koji sanjaju o uspjehu na YouTubeu. Delikatni i djelomično skriveni odnosi njihovih obitelji, međutim, stalna su prepreka njihovu prijateljstvu koje će se naći na kušnji kada slučajno otkriju ljubavnu aferu svojih roditelja. Film koji je svjetsku premijeru imao na San Sebastiánu već smo gledali na Zagreb Film Festivalu, a pulska ga je publika također dobro primila!

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.