Future Islands sinoć su u sklopu europske turneje nastupili u potpuno ispunjenoj zagrebačkoj Močvari. Nije to bio prvi put da ovaj američki synthpop trio nastupa u Hrvatskoj ni u Zagrebu, no ovaj koncert održan je u trenutku kada je bend na komercijalno najvišoj točki u karijeri, nakon vrlo uspješnog i zapaženog televizijskog nastupa na showu Davida Lettermana u ožujku koji ih je konačno otkrio i široj publici. Stoga ni ne čudi da je sinoćnji koncert bio rasprodan.
Zvijezda večeri nesumnjivo je bio Samuel Herring, vokalist manijakalne energije koji je svojim scenskim pokretima vrlo uživljenu publiku držao pod kontrolom gotovo od samog početka koncerta. Herringov izrazito emotivni vokal možda je i ključni element za dosadašnji nemali uspjeh Future Islandsa, a uživo posebno dolazi do izražaja. Međutim, pjevanjem i nastupom često prelazi u manirizam te na trenutke čak djeluje i pomalo komično, što se toliko ne primjećuje na albumima. S druge strane, usporedbom njihovog sinoćnjeg nastupa sa snimkama prijašnjih koncerata može se primijetiti da Herring za pojedine pjesme, kao što su Seasons ili Doves s aktualnog, četvrtog studijskog albuma Singles, ima gotovo jednaku "koreografiju" koju ponavlja iz koncerta u koncert pa se postavlja pitanje spontanosti, odnosno nedostatka iste.
Drugi ključni element zvuka Future Islandsa, zvučni krajolici iznimnog klavijaturista/sintezista Gerrita Welmersa, jučer zbog ne baš sjajnog razglasa ili nekog drugog razloga nažalost nisu u potpunosti dolazili do izražaja. William Cashion na basu bio je nešto manje upadljiv, no njegove lucidne dionice daju čvrstinu i dodatnu dozu organičnosti elektroničkom zvuku. Nakon razdoblja gdje su, kao i na albumima, uživo svirala samo njih trojica, s programiranim bubnjevima, Future Islands u posljednje vrijeme ponovno nastupa s pravim bubnjarem, a tako je bilo i u Močvari. Kako se pokazalo i na sinoćnjem koncertu, iako u osnovi nije bilo velikih odstupanja od "mašinskog" zvuka s albuma, to je dobar način da se naglase pojedini dijelovi pjesama i dodatno elektrizira publika,.
Sve u svemu bio je to intenzivan i energičan koncert benda na (barem zasad) vrhuncu karijere, koncert koji će se dugo pamtiti, s odličnim odnosom benda i rasplesane publike, koja se tijekom bisa čak i popela na pozornicu i "odradila" jednu pjesmu s bendom. Međutim, pokazalo se da bi osebujan Herringov nastup s tendencijom povremenog prelaska u karikaturalnost, iako nesumnjivo važan element Future Islandsa, mogao biti i njihov najveći problem. Ne vjerujem da je to jučer ikome smetalo - upravo suprotno - no riječ je o bendu koji je ipak, barem kod nas, još relativno svjež i nepoznat široj publici. Budu li se pak i u budućnosti previše oslanjali samo na njegov nastup mogli bi postati tek "onaj bend s ludim pjevačem" i naći se u komercijalnom i, puno važnije, kreativnom škripcu. Bila bi to velika šteta, jer Future Islands glazbeno nudi puno više od toga.