Spektakularnim predstavljanjem zgrade Muzičke akademije na jednom od najljepših zagrebačkih trgova, dugogodišnji gradonačelnik Milan Bandić upisao si je nove političke bodove. Brojna i utjecanja hrvatska glazbena zajednica uglavnom je oduševljena.
Gradonačelniku su zahvalni svi odreda jer je upravo on energično razriješio stogodišnji gordijski čvor zagrebačke kulture. Za mnoge glazbenike Bandić je vizionar koji je prije četrnaest godina gradskim novcem kupio neuglednu Ferimportovu zgradu arhitekta Fabrisa (i to za trideset milijuna kuna) i odlučio na uglu Trga maršala Tita i Prilaza Đure Deželića Zagrebu sagraditi zgradu Muzičke akademije. Dio glazbene elite i struke uporno je navijao da se nova Akademija gradi uz Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Za tu je namjenu dio prostora Hrvatske matice iseljenika besplatno ustupio i danas pokojni pjesnik Boris Maruna, njen bivši predsjednik. Tim bi projektom Zagreb dobio muzičku četvrt jer bi se, uz dvoranu Lisinski, našla nova Akademija, bio bi tu i muzej glazbe (koji Bandić sada ambiciozno planira na Trgu sv. Marka)... Bio je to jedan od većih projekata Ministarstva kulture kada ga je vodio esdepeovac Antun Vujić. Ali, (tadašnji) esdepeovac Bandić imao je druge zamisli i uz pomoć moćne gomilice hrvatskih glazbenika progurao je ideju o Muzičkoj akademiji u najužem gradskom središtu, u blizini institucija kao što su Hrvatsko narodno kazalište, Muzej za umjetnost i obrt, ansambl Lado i Akademija dramske umjetnosti. Za gradnju Akademije proveden je javni arhitektonski natječaj na kojem je pobijedilo idejno rješenje poznatog i kreativnog arhitekta Milana Šosteriča.
Koliko je poznato, Bandić nije intervenirao u projekt tog arhitekta, čija je krajnja izvedba ipak dobrano prodrmala javnost i potpuno, suštinski promijenila izgled i atmosferu zagrebačkog središta. Bandić se nije referirao ni o spornim Šosteričevim skulpturama na platou ispred Akademije (tzv. Kugla i Igla), kao što nije intervenirao ni u onaj dugin spektar koji sada suvereno i slikovito "čuva" nebo iznad Zagreba bolje od poluraspadnutih ruskih MiG-ova. Optuživan da je svojom apsolutističkom odlukom, i to ne tako davno, maknuo jedan nevini kazališni plakat, na slučaju Šosteričeve šarene zgrade, Bandić se pokazao kao političar koji poštuje legalizam i odluke struke te ne želi koristiti svoju moć da bi zadovoljio određene utjecajne zagrebačke krugove koje gornji dio nove Akademije pretjerano asocira na zastavu LGBT zajednice.
Zasada je Bandić odlučio i ne podržati promjenu imena Trga maršala Tita u Kazališni ili neki treći trg premda je onako usput, šeretski kako to samo on zna, bacio ideju o Trgu kulturne izvrsnosti grada Zagreba. No, na predstavljanju zgrade Muzičke akademije, uz svog glavnog protukandidata na posljednjim predsjedničkim izborima, Bandić je otvorio karte. Pred brojnim uglednicima rekao je da će za tri godine biti gotova obnova Hrvatskog narodnog kazališta (ta stara zgrada panično treba detaljnu statičku obnovu) te da će u sklopu te obnove biti sagrađena i ona kontroverzna garaža ispod zaduženog hrama hrvatske umjetnosti. Ako je zgrada Muzičke akademije na Trgu maršala Tita vizionarski projekt gradonačelnika koji se hvali sa 144 projekta koja je ostvario u desetogodišnjem mandatu, možemo li u te vizionarske projekte ubrojiti i javnu garažu? Iz koje ćemo u fraku odlaziti na baletne i operne premijere jer bi se Drama ionako trebala preseliti u Gredelj.
Za ne povjerovati, spomenici kulture na imenu trga njihovog klasnog neprijatelja i krvnika i još maršala, samo da saznamo koje vojne akademije.