Gradski odbor SDP-a donio kulturnu strategiju za grad Zagreb

Grad Zagreb dobio je strategiju razvoja kulture! Riječ je o opsežnom dokumentu gradskog odbora SDP-a na kojem su radili i nestranački stručnjaci te koja je predstavljena u dvorani Tribina Grada Zagreba – i odmah doživjela kritike.

– Nedostaju mu konkretni projekti. Kazališni segment je katastrofalan. Što je s nezavisnom produkcijom? – pita umjetnička ravnateljica Eurokaza Gordana Vnuk. A Emina Višnić zapitala je što je s restrukturiranjem zaposlenih u javnom sektoru na čiji se hladni pogon troši 90 posto zagrebačkog “kulturnog” novca.

 – Bez restrukturiranja nema kulturne industrije, kulturnog turizma ni nezavisne produkcije – kaže E. Višnić. A Daniela Angelina Jelinčić, koja je bila na čelu grupe koja je iznjedrila strategiju, tvrdi da se Ured za kulturu mora osamostaliti te da mora uvesti vrednovanje u zagrebački kulturni sektor, koji zapošljava 2324 osobe. Treba i povećati izdvajanje za kulturu, na koju Zagreb izdvaja oko 7 posto proračuna, dok Rijeka izdvaja 11,3, Varaždin 10,7, a Dubrovnik čak 14,17 posto. U dokumentu se predlaže i uređenje kompleksa Paromlin – Lisinski, otvaranje kinodvorane samo za filmove Kinoteke, osnivanje laboratorija ideja na Velesajmu, pokretanje Tjedna zagrebačkih galerija kako galerije ne bi bile suvenirnice, osnivanje visokoškolske baletne institucije... Više bi novca trebala dobivati i nezavisna produkcija, čiji su programi najveći gubitnici budžetskog rezanja jer od proračuna ove godine dobivaju tek 11 posto.

– Mi smo za strategiju međuprostora između elitne i popularne kulture, javnih i privatnih ustanova... – ističe D. A. Jelinčić i poručuje da prazne gradske prostore treba ustupiti kreativcima organiziranima u klastere te da bi u nekom novom uredu za kulturu trebalo ustanoviti odjel za nezavisnu produkciju. Milan Živković Frenštacki tvrdi da hrvatskoj kulturi od 2008. godine godišnje nedostaje 700 milijuna kuna te da bi trebalo ustanoviti krizni fond kako bi se zapošljavali umjetnici koji su žrtve rezova. On bi i financirao umjetnički obrazovni sustav jer je tranzicija dovela do toga da kultura pripada samo imućnima i da siromašniji roditelji više ne mogu djecu slati u, primjerice, glazbene škole.