Gracioznost pripovijedanja i umjetnost riječi oduvijek su bile vrijednosti koje odražavaju duh jednog društva. Književnost je često služila kao sredstvo postizanja različitih ciljeva, pri čemu su književnici jasno birali strane i stajali iza svojih uvjerenja. I u vremenima kada nije u središtu popularnosti, književnost ostaje cijenjena, jer je ona glas prošlosti, ogledalo sadašnjosti i slutnje budućnosti. Knjiga otvara prozor u um pisca, koji svojom istančanom moći zapažanja i prepoznatljivim književnim rukopisom pronalazi put do čitatelja, otkrivajući pritom životne priče i duboke emocije.
Ne, odnos između čitatelja i knjige teško je precizno opisati. Definicija zanimljive i kvalitetne knjige uvijek leži u osobnim preferencijama svakog čitatelja. Hrvatska književnost ima bogatu i raznoliku tradiciju koja odražava povijesne, kulturne i društvene promjene kroz stoljeća. Razvijala se u dodiru s različitim utjecajima, ali i oblikovala vlastiti identitet. Hrvatski književnici u Njemačkoj značajan su dio tog identiteta, ali i toliko spominjanog mosta između Hrvatske i njezinog iseljeništva, u ovom slučaju s njemačkog govornog područja.
Njihova djela odražavaju iskustvo migracije, iseljeništva, identiteta i interkulturalnih razmjena. Hrvatski pisci koji djeluju u Njemačkoj, njihov položaj u inozemstvu te su njihove veze s matičnom hrvatskom kulturom i književnošću bile tema ovogodišnjeg VI. Svjetskog festivala hrvatske književnosti koji je u studenom održan u Zagrebu u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade na čelu sa Stjepanom Šešeljem iu suradnji s Maticom hrvatskom, Hrvatskom maticom iseljenika i Društvom hrvatskih književnika.
Suvremeni hrvatski književnik, pjesnik, dramski pisac i prozaik Stjepan Šešelj, u ime organizacijskog povjerenstva, istaknuo je važnost povezivanja književnika iz domovine i iseljeništva. Naglasio je kako zajedništvo i suradnja među hrvatskim autorima diljem svijeta obogaćuju hrvatsku književnu baštinu.
U ime Matice hrvatske Đuro Vidmarović istaknuo je značaj donošenja Zakona o hrvatskom jeziku te važnost institucionalnog povezivanja svih Hrvata, čemu značajan doprinos daje Svjetski festival hrvatske književnosti.
Željka Lovrenčić, govoreći u ime Društva hrvatskih književnika, najavila je obilježavanje 125. obljetnice osnutka ove važne institucije. Pritom je istaknuto kako epitet "hrvatski književnik" nadilazi granice mjesta prebivališta ili jezika na kojem književnik stvara, naglašavajući univerzalnost i snagu hrvatske književne zajednice.
Državni tajnik Središnjeg ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonko Milas govorio je o važnosti hrvatskog jezika kao identitetske odrednice te o ulozi ovoga festivala u promicanju hrvatskog identiteta i premošćivanju zemljopisne udaljenosti svih naših zajednica. – Hrvatski jezik iznimno je značajan za očuvanje hrvatskoga identiteta u hrvatskom iseljeništvu. Bilo bi dobro da naši sunarodnjaci bolje spoznaju hrvatsku kulturu, ali da je obogaćuju svojim stvaralaštvom, rekao je Milas.
Ravnatelj Matice hrvatskih iseljenika Mijo Marić podsjetio je na važnost književnika koji čuvaju identitet ne samo jezično nego i kulturološki. - U prvom redu je priča o govoru i jeziku, ali znam kako ste vi više od toga. Vi ste i naša savjest i naš eho, osjećaji, strahovi i uspjesi i neuspjesi. Vi stvarate javnu sliku o svijetu u kojem živite. Hvala vam što na taj način čuvate hrvatski identitet što je više od jezika, rekao je Mijo Marić.
O književnicima u hrvatskom iseljeništvu govorio je i Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Bošnjak je posebnu pozornost između ostalog obratio i na terapiju hrvatske i njemačke književne kulture.
VEZANI ČLANCI:
- Važno je znati da su sve kulture u kontaktu i da zatvorenost u jedan kulturni krug nužno treba znati da to vodi do zatvaranja razvoja neke kulture. Ako je komunikacija jednostrana, to se može smatrati negativnom komunikacijom pri čemu se kulturna svojstva jedne kulture nameću onoj drugoj kulturi - rekao je Bošnjak.
Bošnjak je istaknuo kako književnici koji djeluju izvan Hrvatske rade, možda i najvažniju ulogu književno-kulturne razmjene zato što je njihova pozicija na toj granici. - Oni participiraju barem u dvije kulture, a često u više njih i daju doprinos barem dvije kulture, rekao je Milan Bošnjak.
Ove poruke potvrđuju važnost hrvatskog jezika i književnosti kao mostova koji spajaju zajednice i čuvaju kulturni identitet. Na Festivalu književnosti govorili su Marijana Dokoza, Nikola Benčić, Petar Tyran , Robert Hajszan, Herbert Gassner, Gabriele Blascetta, Francesca Sammartino, Vesna Ljubić Sammartino, Ivan Baković, dr. sc. fra Luka Marković .
Književnica i urednica Fenix-magazina Marijana Dokoza govorila je o položaju hrvatskih književnika iz iseljeništva u domovini te je kazala kako se književnicima danas nije nimalo lako povezati s matičnom domovinom. Štovište, ponekad im je lakše izdati svoja književna djela u zemljama u kojima djeluju nego u svojoj domovini. – U tome veliku ulogu igraju izdavači i mediji, pa i organizatori sajamskih događanja - rekla je Dokoza.
Podsjetila je na jednu izjavu hrvatske autorice koja piše na njemačkom jeziku Ružice Kanitz, a koja je kazala kako su za njena djela više zainteresirani Nijemci i njemački čitatelji nego Hrvati. - Ružica Kanitz piše na njemačkom jeziku, piše o životu migranata i problemima s kojima se susreću tuđinci u Njemačkoj, pa bi hrvatski izdavači i Hrvati općenito trebali biti zainteresirani za tu problematiku - kaže Dokoza.
Istaknula je problem s kojim se susreću gotovo svi pisci, a to nije pisanje već izdavašto. Često se u Hrvatskoj stvara dojam da hrvatski pisci koji žive i stvaraju u Njemačkoj imaju veće mogućnosti nego oni u domovini. Međutim, stvarnost je drugačija. Premda se čini da su nam svijet i prilike zahvaljujući internetu bliži nego ikada, uvriježeno je mišljenje da su financijske mogućnosti u inozemstvu bolje, pa samim time i pristup izdavanju knjiga lak.
VEZANI ČLANCI:
- Primjerice, ja sam objavila osam knjiga, među kojima je roman na njemačkom jeziku te roman Njegova žena, koji je preveden na engleski jezik i nalazi se na američkom tržištu, au tijeku je prijevod na talijanski jezik. Uspjeh nije rezultat mjesta gdje stvarate, već vjere u vlastiti rad i podrške onih koji prepoznaju vrijednost vaše priče, a u ovom slučaju su to bili moji izdavači koji su vjerovali u mene više nego ja sama. Puno je autora u hrvatskom iseljeništvu, a vjerujem i u domovini, talentiranih autora čiji se glas ne čuje jer nemaju podršku. Stoga su događaji kao što je ovaj Festival od iznimnog značaja jer su potrebni kako bi se glas književnika čuo i u domovini - rekla je Marijana Dokoza.
Dr. sc. fra Luka Marković, franjevac i autor više knjiga iz filozofije, povijesti i religijskih znanosti na hrvatskom i njemačkom jeziku govorio je o svojim djelima. Njegova knjiga pod imenom „Entfremding und Aufhebung der Entfremdun bei Karl Marx und der Praxis-Gruppe“ često je citirana na njemačkom i engleskom. Privukla je pažnju, jer je izdana u vrijeme velikih previranja u Europi.
- Sve je upućivalo na propast marksističke ideologije i komunizma, što će se ubrzo i dogoditi. Danas ta tema nije toliko zanimljiva, jer je svakom studentu filozofije jasno da ljudsko stvorenje doživljava otuđenje na mnogim područjima, a ne samo na ekonomskom i političkom. Jedno od tih modernih otuđenja, o čemu pišem često u svojim esejima i kolumnama, svakako je i ono što čovjeku nameće javno dirigirano mišljenje (mainstream), uvjeravajući ga da se sretan život postiže ispunjenjem što je moguće većeg broja želja. Prije toga zapostavlja se tisućljetno iskustvo religije i filozofije da je za ispunjen život potrebna nutarnja stabilnost, kontrola samoga sebe, rekao je između ostalog fra Luka Marković.
Zanimljivo izlaganje imao je i hrvatski književnik, publicist, društveni djelatnik koji je više od 40 godina bio glavni urednik tjednika “Hrvatskih novina” iz Beča Petar Tyran.
- Gradišćanskohrvatska narodnost oduvijek je imala književnike i pjesnike, stvaratelje koji su svojim djelima čuvali jezik i kulturu. I dalje ih ima. Ne, mnogi od njih ostali su nepoznati, jer su odletjeli predaleko od svoga gnijezda. Njihov glas, često izgubljen u novim domovinama gdje su se nastanili, polako je utihnuo, ponekad zbog nedostatka onih koji bi ih razumjeli. Njihove glasove i stihove pronašli smo među gradišćanskim Hrvatima ne samo u Austriji, već iu Mađarskoj, Slovačkoj, Moravskoj te kod naše braće u talijanskom Moliseu - rekao je Petar Tyran.
Gradišćanskohrvatski jezik u sebi nosi bogatstvo hrvatskog jezičnog nasljeđa, ujedinjujući prije svega čakavsku, ali i kajkavsku granu hrvatskoga jezičnog stabla, dok se njegov utjecaj proteže i na jug Gradišća. - Ova se raznolikost odražava u zbirci „Rušimo granice“. Iako je gradišćanskohrvatski standardiziran na temeljima čakavske varijante te većina suvremenih pjesnika i književnika piše na tom normiranom jeziku, u ovoj zbirci odlučili smo ostaviti izvorni idiom pojedinim "slavujima". Time nismo samo dokumentirali jezičnu raznolikost ovog malog, ali bogatog gradišćanskohrvatskog roda, već smo čuvali dušu pjesama i pjesnika. Njihov jezik postaje spomenik njihovim selima, rodnom kraju i svim Hrvatima i Hrvatima koji u ovom području žive već gotovo pola tisućljeća. Ova zbirka slavi ne samo jezik nego i zajedničku povijest i kulturu Hrvata i Hrvatica koji već 500 godina žive u Gradišću - rekao je Petar Tyran.
Fra Jozo Župić , dušobrižnik Hrvatske katoličke župe München poslao je zanimljivo pismo o hrvatskom književniku Vladimiru Franu Mažuraniću koji je preminuo u Berlinu. Fra Jozo Župić je kroz osam godina djelovanja u Berlinu surađivao sa svim hrvatskim udrugama u Berlinu, bilo kulturnim, bilo športskim, a nije ih mali broj. Posebno je surađivao s dva kulturna društva: s Hrvatsko-kulturno – umjetničkom i športskom zajednicom i Hrvatskim kulturnim društvom Vladimir Fran Mažuranić. - Oba ta društva u svoje vrijeme objavila su i knjige u kojima su se dotaknuli Vladimira Frana Mažuranića - napisao je fra Jozo Župić.
Književna izlaganja Festivala odvijala su se na nekoliko lokacija, uključujući prostorije Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i izletište Stara škola u Svetom Križu Začretju. Sva tri dana rasprave bavile su se izazovima očuvanja hrvatskog identiteta i kulturne povezanosti u iseljeništvu, kao i promicanjem književnih djela nastalih izvan Hrvatske.
>>FOTO Evo po čemu je Hrvatska najpoznatija u svijetu>>
