Kao dječak, ranih 80-ih godina prošlog stoljeća gledao sam sve moguće filmove do kojih sam mogao doći. Tako je u jutarnjem, obrazovnom programu na mojim matinejama prošlo svašta, od “Divlje horde” do “Odiseje 2001”., od “Metropolisa” do “Trećeg čovjeka” ili “Građanina Kanea”, sve sam to razumijevao na način na koji se čudo gleda prvi put, svijet je nakon jutarnjih filmova postajao nevjerojatno široko mjesto.
Sjećam se i filmova koji su me dubinski uznemiravali, ti se filmovi upravo prikazuju na Trećem programu HTV-a, u ciklusu film noir. Sve tu počne jako lijepo, glavi je lik simpatičan, privlačan, sve se čini nekako nadohvat njegove ruke i sudbine. No, on se pomalo zapliće, njegove noge tonu u živo blato kojem se smijao. To je ono što ni onda, a ni sad ne mogu podnijeti, u tim filmovima vidite kako se ustvari raspada jedan ili više svjetova.
Taj me osjećaj zaokuplja dok gledam neke naše uglednike kako pokreću reforme, privlače kapital, sređuju stanje, uvode red ili čine nešto slično u nekoj od stotinu fraza koje sve opravdavaju. Pogledajte samo neke ministre, recimo trojac Hajdaš Dončić, Vrdoljak i Grčić. Ovaj prvi onaj je nervozni lik iz filma noir, onaj koji se grčevito lovi za slamku, ta slamka često pluta u čaši iluzije koju njegova nervoza stalno dolijeva, on je glasan, žestok, brzih pokreta, on propada, ali viče!
Ovaj drugi, Vrdoljak, onaj je lik iz filma noir koji se svemu smješka i smije, on ima kretnje marionete, gleda u svoju propast s komičnim izrazom lica i nevjericom, on čeka da netko dođe i odnese ga iz ove stvarnosti, da se preko noći dogodi neko brzo čudo i spasi ga. U protivnom, pokušat će pobjeći kroz stražnja vrata.
Grčić je pak onaj smireni gubitnik, njemu je u njegovu poslu najveći problem, kako vidimo, jedan softver, u filmu bi to bio neki drugi znak nemoći, recimo gubitak ključa za ormarić u dvorani za skvoš. Njegova propast nije samo njegova, on je spreman relativizirati stvari toliko da postaju neprepoznatljive. Tako se gube razlike između softvera i ljudi, ovaj film noir ima i ozbiljnu SF komponentu, inače bi bio posve nerazumljiv. Postoji neka sila, nitko ne zna kakva, nitko ne zna gdje je, ali ona postoji i mi je samo trebamo još malo sačekati, govore uglas sva trojica. Naravno, kompjutorski spremni.