Irska književnica Cecelia Ahern proslavila se romanom “P. S. volim te”. Bio je to njen prvijenac kojim je postigla svjetski uspjeh i ogromne tiraže te roman za čija su se filmska prava kompanije doslovno otimale. Bio je to fenomen mnogo veći od literarnog uspjeha u prvom pokušaju. Cecelia Ahern roman je napisala 2002. godine, kada je imala samo 21 godinu, a objavljen je dvije godine kasnije – 2004. godine.
Od tada do danas ona je autorica koja reda velike hitove i čini to strelovitom brzinom. Na žalost, najnoviji roman “Godina u kojoj sam te upoznala” (Profil, urednica Alica Gracin, prijevod Petra Mrduljaš, 79 kuna) koji se upravo našao pred hrvatskim čitateljima svjedoči o toj brzini. On je dokaz da je hiperprodukcija ove autorice konačno počela uzimati ozbiljan danak. Nova je to priča u njenu uobičajenom stilu: mlada i uspješna žena našla se na prisilnom godišnjem odmoru koji traje čak godinu dana (i pri tome joj je plaćen), a vrijeme koristi za preispitivanje svog života, vrtlarenje, utjecaj na susjeda koji živi preko puta nje i, naravno, za pronalaženje nove ljubavi.
Naoko, sve je ovdje: zanimljivi likovi, još zanimljivije životne situacije, ali priči kronično nedostaje svježine, štoviše kako roman odmiče, sve se više čini da je riječ samo o već dobro poznatim rečenicama koje je autorica samo “presložila”. Da bi problem bio još ozbiljniji, previše je tu dociranja; kroz misli svoje glavne junakinje autorica zapravo pokušava svoje fanove, ali i one koji će prvi put posegnuti za nekim njenim naslovom podučavati o tome što je u životu važno, a na što ne treba trošiti ni vrijeme ni živce. No za tu se namjenu pišu priručnici za samopomoć, tako da je ovo knjiga koja je promašila metu, što je šteta jer je u samoj osnovi priče bilo “štofa” za mnogo bolji roman. Ali očito ne i živaca i vremena autorice da ga i napiše. Ipak, za njenu se budućnost ne treba brinuti jer vješti će scenaristi i od ovog napraviti pravi romantični film, koji će opet “dosuti” novca na ionako debeo bankovni račun autorice.