Tajna dvorca strave krimić je Roberta Arthura Jr. iz 1964., u kojem je jedan od likova slavni Alfred Hitchcock. On trojici dječaka daje zadatak da mu pronađu lokaciju za sljedeći film, a ta priča oživjet će u Kazalištu Trešnja, u režiji Nine Kleflin:
– Ta mi je knjiga obilježila djetinjstvo. Inspirativno mi je bilo da ju predstavlja Alfred Hitchcock i da trojica dječaka uspijevaju riješiti misterij. Uz to posebna draž je radnja smještena u šezdesetima, nema interneta i mobitela... ti dječaci na raspolaganju imaju samo knjižnicu i bicikle, moraju upregnuti svoju inteligenciju, hrabrost i dosjetljivost. Moraju savladati vlastiti strah. Na kraju otkriju kako natprirodnih pojava nema, već ima samo osamljenih ljudi.
Otkriju da se uvijek bojimo onog što ne poznajemo?
Sada već previše otkrivamo, ali da, oni se ustvari boje učinka dvorca strave. Hitchcock je najbolje znao koristiti ljudske strahove. Uvijek se bojimo istih stvari. Tako i ovdje dječaci shvate da je većina toga što je u dvorcu zastrašujuće, zapravo plod naprava i filmskih trikova, jer dvorac pripada glumcu koji ga je i opremio kao filmski set. A on je uživao plašiti ljude zato što je vjerovao da će nakon toga više cijeniti život. Voljela bih da predstava ima sličan utjecaj na mlade gledatelje, da kaže da je najljepši trenutak izlazak iz dvorca strave, da se nismo bojali uzalud, već da nas je strah upozorio na što moramo paziti u životu kako bismo bili bolji ljudi.
Hitchcockovo ime mamac je nama odraslima. A djeci?
Voljela bih da predstava djecu potakne da pogledaju neki njegov film, saznaju tko je bio. No, ne bih htjela podcijeniti djecu, možda i znaju tko je on. Uz to, glavni junak predstave Jupiter Jones je mali debeljko kojem su se ljudi odmalena smijali i zato on uči kako bi dorastao svakoj situaciji. On svoju manu pretvara u prednost, ustvari je mali Hitchcock. Ni ostala dva dječaka nisu “po špranci”: jedan malo šepa, treći je dijete iz fine kuće, sportski tip, ali vrlo plašljiv. Oni su junaci s greškom, a dokazat će se da su najspretniji, najhrabriji i najpametniji.
Kako je raditi u Trešnji?
Volim ovo kazalište, puno sam tu radila i za njega me vežu lijepe uspomene. Prvu predstavu radila sam prije sedamnaest godina, “Čarobnjak iz Oza”. Sada se ovdje pomladio ansambl, radim s talentiranim dečkima, jer ovo je muška podjela. Zajedno stvaramo ovu mističnu priču, možemo je tako nazvati, izrečenu filmskim jezikom.
Koliko je velika odgovornost raditi kazalište za djecu?
Raditi kazalište uvijek je odgovorno. Nastojimo ga učiniti zanimljivim, progovaramo o stvarima koje su nam važne. Mi koji volimo raditi za djecu nismo tu u nekom posebnom položaju. Uostalom, i na dječje predstave djeca dolaze s roditeljima, pa predstava mora imati aspekte koji će biti zanimljivi i njima. Volim raditi taj tip predstava, ono što u žargonu zovemo “family show”. Baš sam takvih predstava namijenjenih uzrastu od 7 do 77 radila dosta, posebno tu mislim na veliku mjuzikl-trilogiju koju sam radila za Međunarodni dječji festival u Šibeniku.
Pretpostavljam da će mnoge privući i vizualni identitet poznatog ilustratora Zdenka Bašića?
Njega je pozvala ravnateljica Trešnje Višnja Babić i jako mi je drago zbog toga. Uz to scenografiju je radio Osman Arslanagić, kostime Sara Lovrić Caparin, a glazbu je komponirala Nikolina Belan. Okružila sam se dobrim prijateljima i izvrsnim suradnicima i svi s veseljem čekamo premijeru 27. travnja.