Posljednjih nekoliko sezona zgusnula su se gostovanja kazališnih kuća iz šire regije, koje sve češće viđamo u zagrebačkim kazalištima.
No, iz nekog sasvim nepoznatog razloga najmanje je prilika da zagrebačka kazališna publika vidi predstave iz Bosne i Hercegovine.
U tom je svjetlu to vrednije gostovanje Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, koje je u Gavelli izvelo predstavu “Mirna Bosna” Borisa Lalića u režiji Saše Peševskog. Sarajevske ekipa sigurno se puna dojmova i emocija vratila kući, jer zagrebačka publika ih je vrlo toplo primila, te ispratila uzvicima “Bravo!”. Ne čudi, jer tema predstave je i nama ovdje vrlo bliska: mladi i malo manje mladi ljudi koji godinama neuspješno traže posao, dakle tema kojom se u svom autorskom projektu pozabavio i Bobo Jelčić.
Lalićev ovu situaciju prikazuje kroz dvije obitelji u susjedstvu, koji put iz neimaštine pronalaze u dilanju marihuane, a kada se umirovljenica pretvori u dilera tu, naravno, nastaje komedija. No, gorak je to smijeh, onaj nad kojim bi bilo bolje plakati, i baš zbog toga je šteta što se ovog zanimljivog Lalićeva djela nije prihvatio redatelj koji bi jače zaigrao na kartu apsurda u kojem kriminalna organizacija postaju dvije obitelji koje bježe od bijede. Jer njihova je bijeda svima znana slika općeg preživljavanja na ovim prostorima koji su ravno iz rata uletjeli u liberalni kapitalizam podcrtan otimačinom, koja se tako primjereno zove privatizacijom.
Ovako je sve ostavljeno na leđima glumaca. Na sceni su Feđa Štukan, Vanesa Glođo, Gordana Boban i Davor Golubović, a upravo je njegova uloga retardiranog mladića glumačko ostvarenje po kojem treba pamtiti ovu predstavu.
