Nešto se u Hollywoodu opasno mijenja, upozoravaju analitičari kojima nije promaknuo podatak kako prvi put od 1995. godine na američkom box officeu nije bilo hita koji bi zaradio između 200 i 300 milijuna dolara, što se donedavno smatralo zlatnom zonom filmskog uspjeha. U tom rasponu, primjerice, prošle se godine našlo osam filmova, dok je vrhunac bio 2014. godine kada je čak deset filmova ušlo u ciljanu zonu najveće isplativosti.
Rascjep nikada veći
Znači li to da je Hollywood ostao bez hitova? Ne, baš naprotiv: čak četiri filma ove godine dvostruko su prebacila zlatni cilj i zaradila preko 400 milijuna dolara, uključujući “Avengers: Endgame” koji je samo u SAD-u ostvario nevjerojatnu zaradu od 857 milijuna. Radi se o zaista iznimnom uspjehu, ali iskusni analitičari tvrde da takvo rascjepljivanje tržišta na megahitove i one koji se nalaze ispod psihološke granice “pravog” blockbustera koja se zadnjih godina kretala oko 200 milijuna dolara zapravo može jako naškoditi industriji zabave.
Povijesno se, naime, smatralo da je uspješan blockbuster onaj koji je premašio 100 milijuna dolara, pa se tako animirana “Priča o igračkama” 1995. godine sa zarađenim 191 milijunom isticala kao najuspješniji film sezone. Da bi opravdao očekivanja ulagača, četvrti nastavak tog serijala ove će godine morati zaraditi više od 400 milijuna dolara. Ako izuzmemo inflaciju koja malo utječe na ovako veliku razliku u postavljenim ciljevima, jasno je da četvrti nastavak “Priče o igračkama” mora biti četiri puta bolji da bi se smatrao uspješnim, a to znači i barem četverostruki ulog u promotivne aktivnosti kako bi se publiku navabilo u kina.
Stalno dizanje ljestvice
Imperativ stalnog rasta tjera velike studije da u svoje filmove ulažu sve više, što nužno znači da bi neuspjeh samo jednog visokobudžetnog projekta na blagajnama mogao imati razornije posljedice nego ikada prije. To se već dogodilo nekoć golemom Foxu kojeg su filmovi koji su zarađivali između 100 i 200 milijuna dolara doveli do uništenja, a brojni kvalitetni filmovi nisu imali šanse da ih publika uopće uoči od buke propagandnih akcija onih najvećih. Ako ne prestanu sve ulagati u megablockbustere, studiji će sve više riskirati vlastiti opstanak pretvarajući nekoć razigrano tržište u kreativni vakuum u kojem bi jedini vladar (koji je pokupovao niz posrnulih studija) mogao ostati Disney.