Zimsko je, mračnije doba. I blagdansko je vrijeme. Željni smo topline, bliskosti, onih najbližih, najmilijih. No, valja se i osamiti, u tišini ugoditi samo sebi, uzeti u ruke nešto samo naoko neživo, ali prepuno riječi, i pustiti da nas te riječi uskovitlaju. Dobrom se knjigom treba počastiti. I ne samo jednom. Neka ih bude više. Pa ćemo onda sa svakom od njih, ispunjeni i poneseni pročitanim, još malo jače zasvjetlucati i postati još malo bolji ljudi. Ako nam je jedna od blagdanskih želja baš tako ugoditi i sebi i svijetu, onda bi nam i tekst koji slijedi mogao biti od pomoći jer smo zamolili četiri naše ugledne i nagrađivane književnice da nam preporuče knjige koje će u nama ostaviti taj svijetleći trag. Julijana Adamović, Ivana Bodrožić, Sanja Pilić i Ivana Šojat pomno su, vođene vlastitom suptilnošću i impresijama, izdvojile po nekoliko knjiga koje su i na njih neizbrisivo utjecale, želeći pritom i da svatko od nas dosegne sve one visine, dubine i širine koje se pred nama prostru čitajući ih.
A zašto su baš ovi zimski mjeseci koji nam predstoje vrijeme kada se uvijek dobro i mudro oplemenjivati knjigama, u nekoliko je poticajnih rečenica sažela Ivana Šojat kazavši: "Zimi nismo čamotni zbog hladnoće, nego zbog pustoši polumraka koji nam se u odaje zavuče kad mine svjetlost sunca. Zato valja uvijek tragati za svjetlom, tražiti ga u sebi, crpiti ga iz knjiga u kojima ćemo prepoznati braću po mislima, učitelje po smislu. Zato su zimska čitanja osobito važna."
Evo stoga knjiga koje svaka na svoj način u sebi nose svjetlost pa da i mi, njima obasjani iznutra, malo jače zasvjetlucamo.
Ivana Bodrožić
Iznad svega - Richard Powers
Roman kojem je teško odrediti samo jednu temu kojom se bavi, a ja bih ga nazvala totalnim romanom. Mijenja uvid u odnos čovjeka i prirode, razbija našu iluziju o tome kako smo neovisni i samodostatni, inteligentniji od ostatka prirode, ali to čini tako maestralno da beskrajno uživate u umjetničkoj izvedbi i ujedno strepite nad svijetom u kojem se nalazite.
(Fraktura, 2022., prevela Lara Hölbling Matković)
Godine - Annie Ernaux
Do čitanja ovog romana nisam znala da je moguće pisati iz pozicije prvog lica množine koje povremeno prelazi u treće lice jednine, a biti u stanju ispričati toliko dirljivu i posve intimnu priču o jednoj ženi, o vremenu koje prolazi i ostaje samo u slikama onoliko dugo dok ih mi sami pamtimo. O pisanju koje ga jedino može sačuvati.
(OceanMore, 2021., prevela Vlatka Valentić)
Stari, ali možda i danas revolucionaran pogled na psihoterapiju i mentalno zdravlje neuropsihijatra koji je, preživjevši Auschwitz, ustanovio logoterapiju. Prošavši najradikalnija ljudska iskustva, uvjeren je da pronalazak smisla u životu i samonadilaženje mogu nadvladati svaku traumu. Knjiga kojoj se vraćam svakih nekoliko godina.
(Planetopija, 2010., prevela Suzana Keleković)
O vremenu i vodi - Andri Snær Magnason
Knjiga hibridnog žanra u kojoj je autor pronašao jezik kojim govori o klimatskim promjenama u kontekstu naših života, naših predaka i potomaka, tako da nas se tiče i dira duboko više od bilo kakvih brojki. Refleksije o izgubljenoj prošlosti i nesigurnoj budućnosti u formi ljubavnog pisma ledenjaku.
(Planetopija, 2021., prevela Vanja Veršić)
Djetinjstvo, Mladost, Ovisnost - Tove Ditlevsen
Iznimna trilogija u žanru autofikcije jedne od najistaknutijih danskih spisateljica 20. stoljeća. Nastala davno prije Knausgaardove "Borbe" i sličnih, vrlo popularnih romana našeg vremena. Mijenja predodžbu o tome da je autofikcija žanr našeg vremena, ali budući da ju je napisala žena, baveći se temama ljubavi, otuđenja, majčinstva, životom književnice i ovisnošću, tek desetljećima nakon nastanka dobiva zasluženu valorizaciju.
(Lector, 2020., 2021. i 2022., preveo Mišo Grundler)
Julijana Adamović
Metro 2033. - Dmitry Glukhovsky
Premda postapokaliptičnu i/ili SF tematiku više preferiram u filmskoj umjetnosti, roman ruskog književnika Dmitryja Glukhovskog preporučujem čitateljima ne samo zbog jezive povezanosti s aktualnom političkom situacijom i povremenih prijetnji nuklearnim udarima već i zbog autorove izvanredne sposobnosti da nas, dok sjedimo u sigurnosti dnevnog boravka, uvuče u mračno i vlažno podzemlje metroa. U tom svijetu, ljudi preživljavaju nakon nuklearne apokalipse.
Glavni junak, Artyom, putuje kroz labirinte metroa, susrećući mutante, razne frakcije i vlastite strahove. Poput Borislava Pekića u njegovu romanu "Besnilo", Glukhovsky nas podsjeća na najveće ljudske slabosti – različite ideologije i materijalnu nezajažljivost, kojih se ne možemo osloboditi čak ni kad je propast svijeta pitanje dana.
(Fraktura, 2011., preveo Ivo Alebić)
Patrijarhova jesen - Gabriel García Márquez
Roman Gabriela Garcíje Márqueza donosi grotesknu priču o vremešnom diktatoru čije je carstvo ispunjeno strahom, nasiljem i apsurdima. Autor, miješajući prošlost i sadašnjost te stvarajući osjećaj vremenske fluidnosti, pripovijeda iz perspektive Latinske Amerike, no priča je u svojoj srži univerzalna: principi i kraj svakog diktatora uvijek su isti – razlikuju se samo nijanse.
Pripovijedanje je prožeto bogatim slikama i simbolikom. Márquez, kroz svoj prepoznatljivi magični realizam, pred čitatelja iznosi čitavu paletu boja, mirisa, zvukova i najluđih slika – uključujući i vrapce obojenih pera, koje će nam, u diktaturi ili demokraciji, prije ili kasnije prodati kao ukrasne ptice.
(V.B.Z., 2003., preveo Milivoj Telećan)
Strvinari starog svijeta - Tea Tulić
Roman i poezija. Mračan, ali sjajan. Oda otuđenosti, ali istovremeno pršti od najdublje povezanosti. Tako bih opisala roman "Strvinari starog svijeta" riječke autorice Tee Tulić, koji je s pravom obilježio hrvatsku književnu 2024. godinu.
Roman se bavi temama identiteta, gubitka i otpora prema konformizmu, dok se likovi bore s osjećajem besmisla u svijetu sve više okrenutom materijalizmu i površnosti. Na suptilan, ali snažan način, autorica istražuje i krhke, ali duboke odnose među članovima obitelji, ponajviše onaj između oca i kćeri, čija je slojevitost u središtu emotivnog naboja priče.
Tea Tulić bez trunke dociranja kroz tekst provlači pitanja o vrijednostima i etici, potičući čitatelje da preispitaju vlastite stavove i položaje u društvu. Od prve do zadnje slike, rečenice, točke – ovaj je roman pun iznenađenja i zaslužuje da mu se čitatelj ponovno vraća.
(OceanMore, 2023.)
Puer aeternus: Arhetip vječitog dječaka - Marie-Louise von Franz
Knjiga Marie-Louise von Franz "Puer aeternus: Arhetip vječitog dječaka", unatoč nekim zastarjelim stereotipima i tezama koje smo danas nadrasli, i dalje pruža vrijednu dubinsku analizu mita o "vječnom dječaku" – arhetipu nezrelog muškarca koji izbjegava odgovornost i trajne obveze. Autorica kroz analitičku psihologiju razotkriva mnoge dimenzije ovog arhetipa, posvećujući posebnu pažnju knjizi "Mali princ", koja se često pojavljuje kao klišej u anketama za omiljenu dječju knjigu. Von Franz istražuje tamnu stranu ove bajke, ali i slabosti njezina autora.
"Ako želite upoznati vječnog dječaka, popnite se na najbližu planinu" – rečenica je koja me, moram priznati, nasmijala, ali i potaknula da prepoznam jednu od svojih životnih petlji.
Ova knjiga nije samo intelektualni izazov već i poziv na introspekciju – kako razumjeti druge, ali i sebe kroz prizmu arhetipskih obrazaca.
(Fedon, 2019.)
Legenda o samoubojstvu - David Vann
Ako tražite knjigu za zimske dane, evo jedne čija se radnja odvija na surovim prostranstvima Aljaske. Roman "Legenda o samoubojstvu" Davida Vanna zgrabit će vas za srce i neće pustiti dok ne prođete kroz njegovu mračnu, ali fascinantnu priču.
Knjiga istražuje složen odnos oca i sina kroz vješto osmišljenu fragmentiranu strukturu, koja djeluje poput slagalice – dijelove morate sami spojiti kako biste možda (ali, samo možda) dobili cjelovitu sliku.
Ono što ovu knjigu čini iznimnom jest autorov pristup temama samoubojstva i mentalnog zdravlja. Umjesto romantizacije, Vann im pristupa s brutalnom iskrenošću, otvarajući prostor za suočavanje s pitanjima koja često ostavljamo neizgovorenima.
Ako ste spremni zaroniti u dubine ljudske psihe i izaći s novim perspektivama, ovaj roman mogao bi biti baš ono što tražite.
(OceanMore, 2012., preveo Marko Kovačić)
Sanja Pilić
Postati muško - Paul Monette
Knjiga o odrastanju gej dječaka. Autobiografska i iskrena, začuđujuće precizna u sjećanjima i opservacijama, intrigantnog stila i čežnje za priznanjem vlastitog ja, skrivenog iza velova općeg nerazumijevanja. Upečatljivo djelo, moćnih, zgusnutih i slikovitih rečenica: tišina, tijekom koje je bilo moguće čuti šištanje svjećica na božićnom drvcu. Riječi koje su zazvučale poput zveketa zatvaranja zatvorskih vrata. "Ispod krinke pjesnika bio sam zapravo pas lutalica s podvijenim drhtavim repom, koji je neprestano moljakao za mrvice sa stola." Izvrstan prijevod Marina Popovića.
(Petrine knjige, 2022., preveo Marin Popović)
Kad smo već kod prevoditelja, Marin Popović preveo je i "Kradljivicu riječi", priču o četrnaestogodišnjoj Aduni koja se potajno obrazuje i uči engleski jezik, želeći pobjeći od sudbine koja joj je namijenjena udajom za lokalnog taksista u malom nigerijskom selu, i to kao njegova treća supruga. Čitajući roman, uživala sam u Aduninim jezičnim konstrukcijama, ali i u maestralnom Popovićevu prijevodu istih. Kako se knjiga primiče kraju, vidimo Adunin napredak, pronalaženje pravih riječi i znanja koja joj omogućavaju put u slobodu.
(Petrine knjige, 2022., preveo Marin Popović)
Žene koje vrište u sebi - Nives Madunić Barišić
"Žene koje vrište u sebi" roman je o četiri žene čije se sudbine isprepliću, a one u tišini trpe siromaštvo, isključenost, brak iz navike, nedostatak hrabrosti, nasilje, ne znajući se izvući iz zadanih okvira vlastitog života. Roman sam čitala s velikim zanimanjem, pogotovo zato što sam neko vrijeme radila u Sigurnoj kući, doduše s djecom, ali sam imala uvid u slične ženske priče u stvarnosti. U književnosti me najviše zanima kako je nešto napisano, a urbani junaci moja su slabost. Volim se identificirati s emocijama likova pa to često bude iscrpljujuće. Majstorski napisan roman o svakidašnjici koja nas okružuje, iako to ne želimo priznati.
(Naklada Ljevak, 2024.)
Djevojačke uspomene - Annie Ernaux
Djevojaštvo nije najsretnije doba, a Annie Ernaux oživljava vlastita sjećanja na to vrijeme, oživljava djevojku kakva je nekoć bila kako bi je napokon mogla zaboraviti. Prvo seksualno iskustvo s lijepim H. koji je nakon tog čina više ne želi vidjeti nameće joj osjećaj krivnje i srama, a osjećaj nevoljenosti postaje dijelom njezina bića i konstantne žudnje za ljubavlju. Brutalno iskrena i nevjerojatno hrabra, Ernaux u svojim djelima na različite teme govori o onome o čemu radije šutimo. I mislim da je to jedan od razloga zbog kojih je dobila Nobelovu nagradu 2022.
(OceanMore, 2022., prevela Vlatka Valentić)
Kako sam postao glup - Martin Page
Ovu knjigu sam davno čitala. Malo je duhovitih i humorističnih knjiga, očito ih nije lako napisati. Glavni lik shvaća da mu pamet smeta da bi bio sretan. I pokušava na sve načine postati glup. Nastoji se pretvoriti u alkoholičara, samoubojicu, ali mu ne uspijeva. Nikako se ne može riješiti bolesti pretjeranog razmišljanja. Sarkastična, britka proza s prilično točnim tezama. Jedino je kraj knjige, ah, što reći, prilično glup. Ali opraštam mu, jer uspio me nasmijati.
(Fidas, 2002., prevela Vesna Lisičić)
Ivana Šojat
Elita gora od rulje - Mirko Kovač
Sjajna, mudra knjiga nezaobilazna za svakoga tko traga za razumom onkraj mitomanija. Knjiga-trenutak razotkrivanja takozvanih političkih i intelektualnih elita koje na ovim prostorima (ali i drugdje) igraju onu božansku ulogu "Nepokrenutog Pokretača", inicijalnog zamaha kojim se mase pokreću u krvoproliće, u mržnju koja iracionalna buja i ljude poput stoke dijeli na plemenite i one koji su za klanje. Knjiga koja otvara oči.
(Fraktura, 2009.)
Stoji ti put - Julijana Matanović
Julijana Matanović je šaptačica duše, slušačica svega što kola i grči se ispod puti, ispod privida. Ona zna što se zbiva u prostoru izvan osjetilnosti u koju se pouzdajemo kako ne bismo umrli od straha. U ovoj literarnoj majstoriji progovara o trima ženama, Agati, Riti i Delfi, o njihovim duševnim tijelima od gume koja se prilagođavaju svemu kako bi ostala sukladna naputcima za ženske sudbine. Bolna, bolno precizna knjiga koja daje uvid u sve što prešućujemo vođene mišlju da će nam tako biti lakše.
(Neolit, 2024.)
Krv anđela - Johanna Sinisalo
Fascinantan, mnogoslojni roman kojeg bismo mogli nazvati distopijskim, no koji je daleko više od toga. Sinisalo, naime, ovdje zamišlja nedaleku budućnost u kojoj pčele počinju umirati, pa se čovjek konačno suočava s činjenicom da se "oni luđaci" koji se godinama bore za prava životinja zapravo bore za spas čovjeka koji je dio prirodnoga svijeta. Ovo je i fantastičan roman o prolazu između dvaju svjetova u potkrovlju kuće pčelara Orva, o pčelama anđelima, o nama i svijetu koji bi mogao umrijeti.
(Naklada Ljevak, 2024., preveo Boris Vidović)
Oblak boje kože - Nebojša Lujanović
Potresan roman tematski usredotočen na bolnu istinu koje se rijetki dotiču. Moćan roman o civilizacijskoj mračnoj mrlji temeljenoj na neutemeljenim stereotipima vječnog krivca, o koži i njezinoj boji koju nosimo poput odijela kojim nas neznanci ipak važu, uzrečici usprkos. Kod Lujanovića konačno progovara šutnja preskakanja činjenica o jednom holokaustu, onom romskom. Knjiga za čuvanje i opetovano čitanje.
(Fraktura, 2015.)
Srce zemlje - Gloria Lujanović
Gloria Lujanović majstorski čini ono što se doima nemogućim – u jedno združuje poetiku i esejistiku, opće i pojedinačno u naraciji o mučnoj, zanemarenoj sudbini i zbilji Hrvata u srednjoj Bosni. Ona nas "spušta" na ljudsku, jedinu ispravnu razinu na kojoj čovjek nije broj, nego je ljudsko biće, na kojoj je jedan poginuli tog i tog dana nečiji sin, brat, suprug, osoba koje više nema, čovjek koji svojim odlaskom trajno urušava živote svih svojih bližnjih. Glorijino vješto pero učas udružuje muze i razum. Čarolijom.
(OceanMore/Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, 2023.)
