Na Festivalu tolerancije, koji je završio u subotu, zagrebačka je publika imala priliku pogledati pregršt filmskih ostvarenja podijeljenih u šest kategorija. Među zanimljivim naslovima u programu Spektar, koji pak čine igrani filmovi koji tematiziraju holokaust, ljudska prava i aktualne društvene teme, našao se i „Minjan“. Sudeći prema kriterijima po kojima se odabiru filmovi za festival, „Minjan“ ih ispunjava sve. Riječ je, naime, o filmu koji prati mlađahnog studenta ješive Davida, potomka ruskih židovskih imigranata koji odrasta razapet između tradicionalnog odgoja unutar svoje male, ali povezane i čvrste židovske zajednice i spoznavanja sama sebe kako u seksualnom tako i u duhovnom smislu.
Iako je tema kao takva univerzalna i u posljednjih nekoliko godina i jako česta, u „Minjanu“ je zanimljiv kontekst vremena u kojem se sve događa. U pitanju je Brooklyn osamdesetih godina. Veći dio gay zajednice živio je u tajnosti i nelagodnoj strepnji zbog ispada netolerantnih mrzitelja, a s druge su strane njihovi životi bili obavijeni neizvjesnošću i strahom zbog „stranog virusa“ koji hara vani. Iako prikazana neupadljivo i dotaknuta je usputno, gotovo ovlaš, u pojedinim se trenucima ta atmosfera osjetila poprilično jako. Važno je to jer je tadašnja percepcija AIDS-a samo jedan od razloga Davidova kolebanja. Možda i veći razlog nego njegov religiozni odgoj, posebice s obzirom na to da i sam počinje sumnjati u sve ono što ga se uči od rođenja. No sigurno ništa nije dovoljno velik razlog koji će ga spriječiti u upuštanju u odnos za kojim mu srce žudi.
David tako posve nenadano ulazi u vezu s konobarom iz lokalnog kafića. Oduševljenje zbog intimnog iskustva, a istodobno i nevjerica, kao i velika neugodnost zbog „prvog puta“ eksplicitan je trenutak filma. Iako radnja teče poprilično fluidno, scene poput te svakako služe da bi protresle uljuljkanog gledatelja kojemu se ipak na trenutke može učiniti da se dosta praznog hoda u filmu moglo izbjeći. Ukratko, ili se s tolikom minutažom moglo još nešto reći (ne bi bilo loše da se u fokus više stavio Davidov odnos s pomalo ciničnim djedom ili pak da se produbio odnos s dvojicom staraca iz židovske zajednice koji su u tajnoj ljubavnoj vezi) ili je jednostavno film mogao trajati kraće.
No, unatoč tome, važnost ovog filma, koji će inače biti dostupan na HBO-u od 19. srpnja, krije se u semantičkoj povezanosti naslova i radnje koja ipak nadilazi semantiku i postaje itekako živa. Naime, minjan je kvorum koji čini deset odraslih židova, a koji treba biti zadovoljen da bi molitva bila potpuna. Kada umre jedan od Davidovih starijih prijatelja, stanodavac ipak dopušta drugome da ostane živjeti u stanu govoreći da prihvaća sve: i lopove, i preljubnike, i homoseksualce. Zašto? Zato što bez njih (bez prihvaćanja) nema minjana. Dakle, nema zajedništva.