Tuga Tarle, hrvatska diplomatkinja i promotorica hrvatske kulture, je prije četiri godine uputila otvoreno pismo gradonačelniku grada Rijeke, Vojku Obersnelu, želeći ostvariti ideju otvaranja Muzeja hrvatskog iseljeništva i centra svjetskih migracija u Rijeci. Gradonačelnik je uzvratio pismom u kojem podržava projekt otvaranja muzeja do 2020., no, kako kaže Tarle, do sada nema ni traga spomenutom muzeju.
Na to se osvrnula u novom pismu kojeg je uputila gradonačelniku podsjetivši ga na obećanja vezana uz inicijativu i nazvavši njegove navode iz prošlog pisma "netočnim i neistinitim".
"Od 2002. godine kad sam Vam uputila svoje prvo pismo s prijedlogom o osnivanju Muzeja hrvatskog iseljeništva (ili Hrvatski iseljenički muzej) pod radnim naslovom SIGMa u Rijeci pa sve do danas, od muzeja nigdje nikakva traga. Uzalud Vaše pohvale mojoj inicijativi i obećanja da će ovaj projekt koji ste ocijenili vrijednim i korisnim za Rijeku ikada zaživjeti. Kako se čini, to se neće dogoditi dokle god ste Vi na funkciji gradonačelnika. U Vašem posljednjem pismu koje ste mi uputili 23. studenoga 2015. godine ističete da je Grad Rijeka "potaknut istim razmišljanjem koje sam iznijela u svome pismu Vama od 15. listopada 2015. godine, odlučio za Europsku prijestolnicu kulture 2020. u drugoj fazi natjecanja istaknuti pojam 'migracije' stavljajući upravo tu problematiku u srž koncepta i programa riječke kandidature", te da će se "upravo stoga, prijedlogu osnivanja muzeja/centra ili slične organizacije koja bi se bavila iseljeništvom i migracijama posvetiti puna pažnja", te će se "do 2020. godine pronaći fizički i programski prostor za ove teme".
Lijepo rečeno, ali netočno i neistinito. U međuvremenu grad Rijeka ulaže u obnavljanje skeleta od željeza koji je ostao od famoznog broda "Galeb" koji bi navodno mogao postati "simbol svjetske Hrvatske"!, te obnavlja dva muzejska prostora (Muzej Grada Rijeke i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti), a na pragu 2020. nema ni traga Muzeju hrvatskog iseljeništva. Gospodine Obersnel, otvorite karte i recite koji to čimbenici u gradu kojim upravljate punih 20 godina uporno ignoriraju zamisao koja bi Rijeku smjestila na svjetsku kulturnu pozornicu i doista joj otvorila globalni prostor s obzirom na nepreglednu vojsku hrvatskih iseljenika i njihove potomke i prijatelje koji bi posjećivali jedan takav centra za izučavanje svjetskih migracija i muzej hrvatskog iseljeništva? Koji to čimbenici sustavno opstruiraju namisao i plan koji ste, kako je vidljivo i iz Vaših odgovora na moja pisma, navodno stavili u srž koncepta kulturnog razvoja Vašega grada?
Nijedan drugi grad u Hrvatskoj nema takve mogućnosti i prednosti, argumente i memoriju, poziciju i atraktivnost za jedan projekt ove vrste kao Rijeka, o čemu sam Vas opširno izvijestila u svome elaboratu pred punih 16 godina. U međuvremenu je u Bremerhavenu izgrađen upravo takav muzejski centar te je postao jednim od najatraktivnijih, najposjećenijih i najboljih europskih muzeja.
I ne umanjujući značaj obnove drugih muzeja u Rijeci, tvrdim da nijedan drugi muzej svojim sadržajima i artefaktima, misijom i vizijom ne može bolje odgovoriti potrebama i interesu suvremenog čovjeka osuđenoga na život selilaštva kojega je kapitalistička globalna mašina otjerala iz doma i pretvorila u nomada.
A što se tiče sintagme "svjetska Hrvatska", nju više od svega drugoga simbolizira upravo Muzej Hrvatskog iseljeništva, a ne nekakav brod bjelosvjetskog hohštaplera koji je jezdio na račun svoga naroda debelim morima. Upravo je hrvatsko iseljeništvo svojom rasutošću svijetom i sudjelovanjem u izgradnji i razvoju useljeničkih zemalja pridonosilo ugledu i prepoznatljivosti svoje stare domovine.
Iskreno žalim što ste propustili jedinstvenu priliku za Rijeku i Hrvatsku, ali i za mnogobrojno hrvatsko iseljeništvo koje ima pravo na simbolički "zajednički krov" pod kojim bi se čuvala, izučavala i predstavljala svijetu i domovini bogata kulturna baština kojom je hrvatski čovjek pridonio svekolikoj riznici čovječanstva", navodi Tarle u otvorenom pismu gradonačelniku Vojku Obersnelu.
Da je muzej Srbskog iseljeništva onda još još, Vojko gura po svome.