Hoće li ubuduće za skupu revitalizaciju povijesnih građevina Hrvatska češće koristiti model javno-privatnog partnerstva? Tome služi projekt Restaura čiji je hrvatski partner Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), a koji je ovih dana u Zagrebu okupio partnere iz Hrvatske, Poljske, Slovenije i Slovačke.
Za pilot-akciju u Hrvatskoj kao partner je izabran Grad Buzet koji želi revitalizirati palaču Bigatto iz 17. stoljeća u kojoj se nalazi Zavičajni muzej. Iz Slovačke tu je grad Bratislava, iz Slovenije Nova Gorica.
– U Hrvatskoj je javna percepcija JPP-a izuzetno loša. Smatra se da se tu ide na ruku privatnom partneru što se onda vezuje uz koruptivne radnje, a tu su i tvrdnje o dugotrajnom i kompliciranom postupku – kaže Daniela Angelina Jelinčić, voditeljica projekta iz IRMO-a. Ona upozorava da u uvjetima kada za obnovu baštine ima sve manje javnih sredstava, treba razbijati nepovjerenje između javnog i privatnog sektora. Da JPP u Hrvatskoj ima budućnost, tvrdi Domagoj Dodig iz Agencije za investicije i konkurentnost koja je regulatorno tijelo za JPP.
– Mi ocjenjujemo projekte, odobravamo ih i pratimo. Do sada smo u Hrvatskoj imali 15 projekata, uglavnom s područja obrazovanja, vrijednih 330 milijuna eura. Kod JPP-a se naknada za četvorni metar prostora kreće u rasponu od šest do deset eura, a kod klasičnog najma to su značajno viši iznosi. Treba reći i da ugovoreni iznos naknade može biti i niži ako se neki prostor koristi rjeđe od ugovorenog – ističe Dodig. Pri tome naglašava da se privatni partner obvezuje da će ne samo obnoviti nego i opremiti i održavati zgrade, a nakon što istekne rok JPP-a, zgrade ostaju u javnom vlasništvu.
– Da Hrvatska ima odličnu zakonsku regulativu JPP-a svjedoči i činjenica da nam dolaze stare delegacije, primjerice iz Koreje i Bjelorusije, koje žele primijeniti naša iskustva – kaže Dodig koji upozorava da politika Europske unije ide u smjeru većeg korištenja JPP-a, a smanjenja upotrebe modela davanja bespovratnih sredstava. Pomalo neobično zvuči podatak da je do sada u Hrvatskoj, što se revitalizacije kulturne baštine tiče, model JPP-a iskorišten samo za obnovu palače u kojoj je danas smještena Varaždinska županija. Riječ je o impresivnoj zgradi koja je izgrađena u rokoko stilu 1768. godine prema projektu Jakoba Erbera.
Obnova palače započeta je još devedesetih godina prošlog stoljeća, ali dovršena je tek kada je kroz javno-privatno partnerstvo osigurano dovoljno sredstava. Privatni partner u ovom je slučaju bio Meteor privatno partnerstvo, očekivano trajanje ugovora je dvadeset godina, a procjena vrijednosti kapitala je 1,197.000 eura. Privatni investitor je financirao izgradnju i održavanje palače koja je u vlasništvu Županije, a Županija privatnom partneru plaća mjesečnu najamninu koji time pokriva financiranje ulaganja i održavanja palače.
U javnosti je bilo i riječi da će pomoću JPP-a biti omogućeno i preseljenje Hrvatskog povijesnog muzeja iz premale gornjogradske palače u zgradu bivše Tvornice duhana Zagreb, ali i rješavanje prostornog problema Hrvatskog državnog arhiva, no te su zamisli u fazi hibernacije. No, grad Buzet spreman je samo za dokumentaciju za revitalizaciju palače Bigotti, prema riječima Vanje Fabijančića, uložiti 330.000 kuna, a za obnovu palače, ali i muzejskog postava spremni su prihvatiti suradnju s privatnim partnerom.
IRMO je za sudjelovanje u projektu Restaura za tri godine osigurao 200.000 eura.
Strani investitori uglavnom pucaju na novac od EU koji je namijenjen za RH kulturu.Oni bi aplicirali za projekte EU ,a hrvatska kultura im je zadnja rupa na svirali.