Nakon što je prošlog svibnja u Münchenu izveden “Ero s onoga svijeta”, hrvatska se opera nastavlja uspješno predstavljati svijetu. Ovaj put s jednim bitno manje poznatim skladateljem od Jakova Gotovca, koji čak ni u domovini Hrvatskoj još nije “ušao u uho”. To je Antonio Smareglia, istodobno Hrvat i Talijan, rođen u Puli, u pravoj istrijanskoj obitelji, od majke Hrvatice i oca Talijana. Sada je prvi put predstavljen Velikoj Britaniji, i to u najvećem svjetskom središtu glazbeno-scenske umjetnosti – u Londonu.
Slavlje obljetnice
Zahvaljujući gostovanju varaždinsko-pulske produkcije njegove komorne opere “La caccia lontana” (u prijevodu Daleki lov) u londonskome Bridewell Theateru, maloj oazi kulture i mira u užurbanom poslovnom središtu The Cityju, svijet je ponovno ovih dana čuo za njega. Posebna je čast bila imati jednu hrvatsku operu na otvorenju trećeg izdanja međunarodnog opernog festivala “Opera in The City” koji ima za cilj predstavljati komorne niskobudžetne predstave novih, nepoznatih, intrigantnih opernih naslova izvan standardnog repertoara.
Produkciju su zajednički poduzela dva hrvatska kazališta bez opernog ansambla, Istarsko narodno kazalište u Puli i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, te organizirali pet izvedbi u gradovima tijekom protekle sezone, s ciljem obilježavanja 165. obljetnice rođenja i 90. godišnjice smrti autora. Inicijativu su dale same interpretkinje ove komorne opere za dva glasa na tekst Giovannija Pozze o zabranjenoj ljubavi između paža i gospodarice; mezzosopranistica Sofija Cingula u skladateljevoj je ostavštini pronašla partituru i produkcijski povezala Pulu i Varaždin, dok je sopranistica Jelena Štefanić projekt prijavila za festival. Kada je umjetnička ravnateljica festivala, Austrijanka s londonskom adresom Pamela Schermann, vidjela snimku pulske suvremene praizvedbe, odmah je uvrstila predstavu u svoj program, a njezinu su realizaciju u Londonu svesrdno potpomogli Ministarstvo kulture RH te Grad Varaždin i Varaždinska županija.
Izvan velikih prometnica i blještavila susjednoga West Enda, u uvučenoj ciglenoj viktorijanskoj zgradi, na mjestu prvog londonskog bazena, skrilo se malo ali ljupko kazalište. The Bridewell Theatre nije ni blizu glamura kraljevske opere, ali to se od njega i ne očekuje. Specijaliziralo se za ugošćavanje kratkih i komornih opera, tako da je Smaregliin diplomski rad bio idealan naslov. Upriličena je premijera, 20. kolovoza, i dvije reprize, predstavu je režirao Ozren Prohić, raskošne stilizirane povijesne kostime po uzoru na modu 18. stoljeća izradila Mirjana Zagorec, a diskretnu scenografiju s okvirima i slikom jelena osmislio Žorž Draušnik. Obje su pjevačice uz klavirsku pratnju dirigenta Stjepana Vugera glasovnom i scenskom uvjerljivošću dojmljivo prenijele svu ljepotu Smaregliine glazbe koja već u njegovu opernom prvijencu vrvi nadahnućem. Publika od stotinjak posjetitelja, većinom londonski ljubitelji opere koji žude za opernim izvedbama u mjesecima ljetne “suše” uslijed kolektivnih godišnjih odmora Royal Opera Housea Covent Gardena i English National Opere, mogla je u uvodu tridesetminutne predstave pogledati dokumentarni film o životu i djelu skladatelja. Nakon predstave čuli su se komentari poput: “Predivna glazba, čudo da nismo nikada čuli za tog skladatelja!”, “Vrlo lijepo pjevanje i djelo”, “Osjeća se da Smareglia potječe iz pravog kozmopolitskog društva”.
Novi Puccini
Nekoliko londonskih opernih pjevačica reklo nam je da su, doduše, čule za hrvatske operne pjevače, ali da još nikad nisu nigdje mogle čuti nijednu hrvatsku operu, premda je ova izvedena na talijanskom jeziku, i da ih je ova potpuno oduševila, kao da su otkrile novog Puccinija. Premda je u drugoj polovici 19. stoljeća bio vodeći operni autor koji je uspješno spajao belcanto i verizam, talijanske uzore s glazbenom dramom vagnerijanskog tipa, Smareglia je danas poznat tek pokojem stručnjaku.
Jedini je hrvatski skladatelj čije su opere izvedene u milanskoj Scali i newyorškom Metropolitanu, a o njemu su pozitivno pisali i govorili Johannes Brahms, Arturo Toscanini i James Joyce. Nakon Londona, vrijeme je da Smaregliu bolje upozna i Hrvatska te da njegove opere nađu put do repertoara njezinih opernih ansambala.