Branislav Bane Kerac jedan je od najcjenjenijih stripaša s područja bivše Jugoslavije, najpoznatiji po autorskom stripu "Cat Claw" i radu na nizu licenciranih izdanja poput Tarzana, Bleka Stene, te po novom Zagoru, u čiji je tim ušao kolor-specijalom "Prošlost Jimmyja Gitare".
Nakon što je ta epizoda objavljena u Italiji, objavljen je i hrvatski prijevod u izdanju Ludensa.
– Stjecajem okolnosti u dva sam se navrata susreo s glavnim scenaristom i urednikom Zagora Morenom Buratinijem. Prvi put na festivalu stripa u Kragujevcu, gdje smo se dogovarali o izvedbi jedne specijalne epizode samo za balkanske fanove, što nažalost nije realizirano. Drugi put susreli smo se na Mafestu u Makarskoj, gdje smo se dogovorili da kao gost Bonellijeva tima radim na jednoj kolor-epizodi Zagora – prisjeća se Kerac.
Njegovi planovi o epizodnom gostovanju pretvorili su se u stalni angažman nakon što je "Prošlost Jimmyja Gitare" koju je crtao izazvala vrlo dobre reakcije fanova.
– Talijanski čitatelji prihvatili su me bez ikakva zazora. Na festivalu u Riminiju kolege Talijani također su me primili kao starog prijatelja tako da se osjećam kao da sam odavno tamo. Na koncu sam i službeno postao crtač Zagorove redakcije. Raditi za Bonelli je obaveza, svakako, ali prije svega veliko zadovoljstvo. Ne dobiva se često prilika da se baviš nečim što si volio u djetinjstvu – iskren je Bane Kerac, svjestan da su uz Zagora odrasle generacije čitatelja s naših prostora.
Skrivali se od izdavača
Bonellijeva vrata već su mu jednom otvorena, kada je posredstvom Strip Art Featuresa angažiran na serijalu "Zona X" koji se događa u svijetu Martina Misterije. Nisu se tada dobro sporazumjeli, nacrtao je svega jednu epizodu, a potom se više nitko nikome nije javio.
– Rad na Zagoru je opušteniji. Poznat teren, poznata dramaturgija... Angažman na "Zoni X" bio je moj prvijenac za Bonelli i bio sam malo stegnut, više misleći što će oni reći nego na ono što radim. Sada je sve sasvim drugačije, posebno nakon točke u kojoj smo Moreno i ja počeli razmišljati na sličan način. Obojica smo vrlo dugo u stripu i brzo smo dogovorili sve modalitete neophodne za rad na obostrano zadovoljstvo – uvjerava me Kerac pa se prisjećamo kako su u vrijeme kada je po licenci crtao Velikog Bleka za područje bivše Jugoslavije nastali neki stripovi koje Talijani nisu ni vidjeli, nego su objavljeni ekskluzivno za naše čitatelje.
– Kad radim na licenciranim izdanjima, jako mi nedostaje mogućnost da u njih unesem onoliku dozu humora kolika je tipična za moje autorske stripove. Tako sam svojedobno, kad sam radio Bleka, odlučio zanemariti pravila i unijeti lake note u nekoliko epizoda. Smatrali smo da bi one Talijanima bile neprihvatljive pa ih nismo ih ni slali izdavaču. Tek mnogo godina kasnije epizoda "Divlja mačka" nekako je dospjela do njih pa su na temelju toga u Italiji brzo objavljene i ostale moje epizode iz tog perioda – kaže Kerac.
Ograničenja na koja nailazi crtajući "tuđe" likove obilno je kompenzirao radom na svojoj Cat Claw, snažnoj heroini nastaloj po uzoru na američki superjunački strip koja je ostvarila zamijećen uspjeh u inozemstvu, posebno u zemljama Skandinavije gdje je i danas rado čitaju.
– Cat Claw je sretan spoj svega što čitatelji vole u stripovima. Sulud ritam, bogati dijalozi, beskompromisna akcija i povrh svega atraktivna junakinja s pristojnom dozom erotike: što ćeš ljepše? Nije joj bilo teško uvući se pod kožu muškom dijelu čitatelja, a ženski dio publike kupila je stavovima koji su radikalni čak i za okorjele sufražetkinje – ocjenjuje Kerac.
Izdavaštvo se izdiglo iz pepela
Nakon raspada bivše države, a s njom i ujedinjene strip-scene, mnogo je crtao za strane izdavače, prije svega veliki američki Dark Horse, no nikada nije zaboravio domaće fanove.
– Naša strip-scena nije propala, naprotiv, održala se svih ovih godina usprkos svim nedaćama. Ali je zato izdavaštvo devedesetih načisto uništeno. Iz pepela su ga digli entuzijasti poput Libelusa i Fibre u Hrvatskoj i Darkvuda i Veselog četvrtka u Srbiji. I u ostalim republikama mali izdavači mic po mic vraćaju stripu staru slavu. Čisto radi primjera, strip-festivali su prije dvadesetak godina bili misaona imenica, a danas su dvije ruke premalo da ih sve nabroje – kaže mi Kerac, koji ocjenjuje da je ponuda stripa na kiosku danas relativno slična onoj iz njegova djetinjstva, no da je velik iskorak ostvaren na području stripova za strogo profiliranu, ozbiljniju odraslu publiku. Trenutačno posvećeno radi na novoj epizodi Zagora koja će se zvati "Misterija Puebla", a osobne projekte kao što su Cat Claw i izdavanje zbirki svojih starih radova stavio je, kaže, "na veliki stand by".
– Moj autorski inat i previše me često u životu koštao posla, ali ekonomija je čudo pa sam tako i ja dospio u vagon onih koji šute i rade.
U posljednje vrijeme jako sam vezan za francuske izdavače koji izričito traže samo profesionalni odnos, a inovativnost baš i nije bitna. Svjestan sam da ne smijem generalizirati, ima i tamo prilike da se umjetnik maksimalno izrazi, ali većina tekućih poslova je, s autorske točke gledišta, vrlo bezlična. Moglo bi se reći da sam u jednoj vrsti hibernacije, no ne sumnjam da će jedan dinamičan medij kao što je strip pronaći načina da me izbaci iz previše uljuljkane kolotečine – zaključuje Kerac.
Zagora može nacrtati samo jedan i zove se Ferry sve ostalo je tuga od crtanja