Iako će najvjerojatnije pobijediti 'Oppenheimer', barem šest filmova više je zaslužilo tu nagradu

Koliko god smo od pandemije naovamo svjedočili mršavim filmskim godinama, toliko je 2023. pravi trijumf kinematografije. Zapravo, već 10 godina nismo imali ovoliko filmskih „teškaša“ kao ove godine na dodjeli Oscara, što je trebalo značiti da će borba za zlatne kipiće ove noći biti beskrajno uzbudljiva. Stoga smo vjerovali da će i ove naše tradicionalne predikcije biti neizvjesne.

Nažalost, to se nije dogodilo jer će dodjela Oscara, kao i lani, biti jako predvidljiva, s već „naručenim“ trijumfom „Oppenheimera“, s tim da neće biti tako tragikomična kao prošle godine kada je sve važne Oscare pokupio, iz perspektive već godinu dana poslije, potpuno beznačajan film „Sve u isto vrijeme“, kojega se više nitko i ne sjeća. S ovom se konstatacijom ne slaže u potpunosti kolegica Jelena Ružić, koja tvrdi da je taj film i dalje među milenijalcima vrlo aktualan u bespućima interneta sa svojim memeovima. No zato smo oboje stava da film Christophera Nolana nije najbolji i da su „Uboga stvorenja“, „American Fiction“, „Anatomija pada“, „Zona interesa“, Prošli životi“ i „The Holdovers“ više zaslužili trijumfirati u kategoriji najboljeg filma. No to se neće dogoditi, znamo unaprijed, jer sve važnije predikcije kažu da je ovo Nolanovo vrijeme. Dakako, iznenađenja su u ovakvim heterogenim, masovnim izborima moguća, no nisu i vjerojatna.

No zato smo se, kao i obično, poigrali u rubrikama „tko bi trebao osvojiti Oscar“, „tko je trebao biti nominiran“ i „tko nije trebao biti nominiran“, u kojima smo iznijeli svoje argumente tko bi stvarno trebao trijumfirati u kojoj kategoriji, tko je nepravedno zakinut i tko je nepravedno nagrađen. Čini nam se da su nominacije poprilično pošteno razdijeljene, s nekoliko iznimki, ali da je u kategoriji stranog filma konkurencija morala biti snažnija, što još jednom upućuje na zaključak da članovi Akademije tu kategoriju biraju po imenima (Wim Wenders), a ne po kvaliteti („Božja zemlja“).

Poredak filmova nominiranih za najbolji film od najlošijega prema najboljem

Jelena Ružić

10. Oppenheimer

Film koji donosi nepotpun portret lika oko kojega gradi priču, koji – treba još jednom spomenuti – od Einsteina pravi groteskno biće, koji je samo jedna prosječna povijesna priča, a zaista je mogao biti toliko toga, jednostavno ovdje zaslužuje posljednje mjesto.

9. Maestro

Kada se pogleda s malim odmakom, „Maestro“ je previše „načičkan“ detaljima, često je u njemu sve zbrčkano i prezasićeno. Iako je film dobar i nije nezasluženo na ovom popisu, među najboljima ipak se našao na začelju.

8. Barbie

Bio je najfeminističkiji film godine dok nisu došla „Uboga stvorenja“. Dobar i važan uradak koji je definitivno obilježio prošlu godinu i koji će se još koji put moći s guštom pogledati.

7. Anatomija pada

Sudska drama s elementima psihološkog trilera koja na kraju ispada drama o raspadu jedne obitelji. Sandra Hüller je fantastična! Inteligentan i važan film koji se svakome treba naći na popisu za gledanje.

6. American Fiction

Iznenađujuće dobra priča. I solidno ispričana. Možda je po kriterijima Akademije pomalo autsajderski film i nije da ima neke prevelike šanse u kategoriji u kojoj je nominiran, ali ipak je riječ o zanimljivom filmu koji ima moć zagrijati dušu.

5. Zona interesa

Strašan uradak o hororu Drugog svjetskog rata ispričanom iz perspektive okrutnog zločinca, zapovjednika konclogora. Film koji se i gleda i sluša jer jeza koju prenosi i koja ostaje donosi upravo audiosloj filma. Pametno napravljen i poziva na razmišljanje.

4. The Holdovers

Topla, simpatična, duhovita, dirljiva, na trenutke i tužnjikava humorna drama. Kada bi bio pjesma, ovaj bi film bio „Džemper za vinograd“ Miladina Šobića koji u svojoj običnosti pokazuje vlastitu veličanstvenost.

3. Uboga stvorenja

Prevažan film o pronalasku vlastitoga ja. Još je i beskrajno zabavan. Emma Stone, Mark Ruffalo i Willem Dafoe u neodoljivom i vašarskom mikrokozmosu Yorgosa Lanthimosa napravili su film koji neće tako lako pasti u zaborav.

2. Ubojice cvjetnog mjeseca

Da je snimio samo zadnju scenu ovog film Scorsese zaslužuje priznanja i nagrade (u množini, dakako!). Saga o krvavoj američkoj povijesti koja ni u jednom trenutku nije previše duga i koju je ovako sjajno mogao ispričati samo Scorsese.

1. Prošli životi

Nevjerojatno je koliko je krhkosti i nježnosti, ljepote, melankolije i životnosti s kojom se tako lako suživjeti stalo u ovako nepretenciozan i jednostavan film. Definitivno film godine!

VEZANI ČLANCI:

Robert Bubalo

10. Maestro

Nekarizmatičan, zbrljan film, pretenciozno "artiziranje". Kao da gledate freske u kakvoj staroj crkvi, a ne film koji je trebao biti ispunjen životom, glazbom i energijom.

9. Barbie

Iako ima simpatičnih sekvenci i dobrih ideja, kao cjelina film ipak izgleda kao da ste se stvarno našli među lutkama. Možda je to i bio cilj.

8. Oppenheimer

Daleko od toga da je ovo loš film, no proganja me dojam da Nolan zna i da je mogao snimiti puno bolju biografiju, samo da je malo zatomio svoj ego. Kad pravim ovakve liste filmova, uvijek sebi postavim pitanje – bih li ga još jednom gledao? Ne, hvala.

7. Ubojice cvjetnog mjeseca

Ni njega ne bih ponovno gledao, radije bih šesti put pogledao njegove „Dobre momke“, sedmi put „Taksista“ ili osmi put „Kralja komedije“. Scorsese sa svojim junacima (De Niro i DiCaprio) koji ga prate veći dio karijere snimio je tehnički i sadržajno besprijekoran film, ali nije donio ništa novo što već od njega nismo puno puta vidjeli.

6. Prošli životi

Od ovog filma počinje moja „velika šestorka“ i bio bih sretan da bilo koji od njih pobijedi. Ova ljubavna priča cijelo me vrijeme podsjećala na Wong Karwaijevo remek-djelo iz 2000. „Raspoloženi za ljubav“ o nerealiziranoj romansi koja je bila nadohvat ruke.

5. Zona interesa

Kako uopće napisati da je neki film briljantan, divan, krasan, a govori o takvom zlu kao što je Auschwitz? I to iz perspektive logoraških susjeda koji, dok slušaju krikove i gledaju dim spaljenih ljudi, raspravljaju o cvijeću, špinatu i groze se premještaja.

4. The Holdovers

Uvijek se radujem filmovima Alexandera Paynea jer on je majstor toplih, humornih tonova kojima relaksira teške situacije. Pun je pozitivne energije, svaku situaciju smatra rješivom, a njegovi su filmovi životni čak i onda kada nesreća kuca vrata. Klasik za vječnost.

3. Anatomija pada

Što o ovome filmu napisati a da se ne ponavljam? Poživim li još dosta godina kako sam planirao, pogledat ću ga još nekoliko puta jer krije beskrajno mnogo detalja koji se ne mogu otkriti isprve. Fantastična studija ljudskih odnosa i konačno veliki europski film u kojemu ne bulje satima jedni u druge bez riječi i mljackaju veganski ručak.

2. Uboga stvorenja

Lanthimos je stvorio ženskog Frankensteina, dao mu slatkorječivi shakespeareovski jezik i poslao da istraži sebe, svoju seksualnost i iznervira feministice. Bajkovit filmski kolorit kao vizualni okvir u savršenom je kontrastu s dijalozima, uvrnutim likovima i uopće nadrealnim prikazima života.

1. American Fiction

Apsolutni trijumf pameti, humora i otpora političkoj korektnosti, film koji nastavlja prošlogodišnju misiju „Tára“ i čija će veličina tek s godinama biti prepoznata. Doduše, debitant Jefferson nije tehnički svladao neke dramaturške prelaze, ali to ne umanjuje snagu filma. Napokon se jednom velikom filmu od srca smijemo jer je duhovit i jer je drukčiji.