Idealistički tekstovi Don Kihota hrvatskog nakladništva

Edicije Božičević /100 kn/ Akademski slikar i zapaženi hrvatski nakladnik Hrvoje Božičević iza sebe je ostavio malu, ali važnu obiteljsku nakladničku kuću (koju nakon Hrvojeve smrti vodi njegov otac, uvaženi zagrebački sveučilišni profesor), ali i objavljene i neobjavljene tekstove. Neki od tih, upravo posvećeni nakladništvu, netom su objavljeni u knjižici “Kako se kalio hrvatski nakladnik” koju su objavile Edicije Božičević pod uredničkom paskom Sanje Janušić. Od hrvatskih nakladnika tek rođene hrvatske države, uz Nenada Popovića, Božičević je imao ponajbolje međunarodne reference i veze. O tim vezama i o važnim ljudima svjetskog, ali isključivo nekomercijalnog nakladništva Hrvoje piše u kolumnama od kojih je većina objavljivana u danas blagopočivajućem Vjesniku. U autorskim tekstovima Božičević hvali mnoge (među njima i domaće urednike poput vebezeovke Sandre Ukalović kojoj žarko želi ne samo vlastitu biblioteku nego i izdavačku kuću), a ako nekoga treba pokuditi, radije mu ne izrekne ime, zbog svog građanskog (pre)obzirnog odgoja. A baš zbog tog odgoja, Božičević nije dugo trajao na hrvatskom nakladničkom nebu, nego se ugasio prije nego što je njegova nakladnička kuća, koja je ustrajala na vrijednim, ali manje poznatim piscima, doživjela punoljetnost. U kratkom vremenu Božičević je upoznao sve javne, ali i skrivene tajne hrvatskog nakladništva koje od umjetnosti postaje sve okorjeliji elementarno matematički biznis, ali, na žalost, sa sve manjim i manjim brojkama. Pa ipak, da je danas živ, Božičević bi vjerojatno i dalje požrtvovno objavljivao knjige i maštao o godini kada će Hrvatska biti zemlja gost u Frankfurtu