Još koji dan, i Zagreb će upoznati jedan od najpoznatijih svjetskih umjetničkih parova: Gilberta i Georgea, dva postarija gospodina koji već 43 godine s posebnom komikom uprizoruju svoj život, svoje misli, osjećaje i sami sebe. – Kako to mislite “s posebnom komikom”? – pitali bi oni da nas čuju. Objasnili bismo da je to kao kad kažete nešto ozbiljno, a ljude oko vas to nasmije. Britanski par Gilbert i George, čija se izložba otvara 10. lipnja u Muzeju suvremene umjetnosti, posjeduje tu kvalitetu.
Zanimljivo ih je prije nekoliko mjeseci bilo vidjeti kako u Ilici 25, sjedeći na stolu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, dogovaraju izlaganje najveće svoje serije slika “Jack Freak” i pričaju o tome okupljenim novinarima. Taj je ured i sada jednako uređen kao u socijalizmu, osim što je sad ponad njihovih glava visio hrvatski grb. A Gilbert i George sjajno su se uklopili u duh tog prostora svojim imidžem! Temeljni im je izgled, naime, uvijek bliži socrealističkoj negoli krutoj britanskoj odjevnoj klasici. Biraju kruta odijela, ali ih obavezno poremete nekim neobičnim detaljem koji upućuje na to da bi gospoda G i G mogli biti umjetnici. Iako zapravo izgledaju kao činovnici, a to potenciraju obaveznim činovničkim rekvizitom: nizom olovaka zataknutih umjesto dendi rupčića u gornjem džepu sakoa. Tako je bilo i na zagrebačkoj pressici...
Umjetnost koja pita
Gilbert je slušao “dosadne” govore o sebi odjeven u sivi sako, ali je bijelu košulju ukrasio kravatom golemog crno-žutog pepita uzorka! George je nosio drap sako. I bijelu košulju, također, ali mu je kravata bila išarana tirkizno crnim pepita uzorkom.
Zašto je to važno? Zato što su oduvijek, a to znači i prije 40 godina, i sami bili “živuća skulptura”. Ne mislimo pritom na način na koji gotovo svaki umjetnik njeguje poseban imidž koji ga razlikuje od običnog svijeta. Gilbert i George ozbiljan su predmet vlastitih radova. Ne produciraju se na svojim velikoformatnim slikama, nego svojim figurama “dograđuju” temu svojih slikarskih rasprava o prošlosti i sadašnjosti na temelju kojih izranjaju slike budućnosti.
Slike izravno govore gledatelju o smrti, nadi, životu, strahu, novcu, seksu, religiji. Tako Gilbert i George sami definiraju radove koje će cijelo ljeto razgledati publika zagrebačkog MSU-a. Koncept “Gesamtkunstwerka”, cjelovite umjetnosti, koji uključuje i prostor izlaganja i autore kao aktere, podređen je u njih geslu “umjetnost za svakoga”. To, dakako, obavezuje na razumljivost. A ona je zabavna i kad ruje po opasnim temama globalne stvarnosti iza koje se može nazreti fundamentalistička budućnost, kako to u sjajnoj kataloškoj studiji o Gilbertu i Georgeu eksplicira Michael Bracevel, moderator razgovora umjetničkog para sa studentima zagrebačkog ALU-a, zakazanog za 8. lipnja.
Sebe i svoja tijela Gilbert i George slikaju realistički, ali se na slikama prikazuju i kao čudovišta, kao živopisno odjeveni komedijaši, kao plesači i “ljudi-zastave”. Poglavito će ih kao ljude-zastave vidjeti publika MSU-a: upravo je nevjerojatan broj likovnih varijacija nacionalne teme zahvaćen izložbom “Jack Freak”. Variranje nacionalnih simbola groteskno se proteže na njihove ljudske organe i dijelove tijela, jer G i G su radikalni u istraživanju pozitivnih i negativnih strana plemenskog ponašanja, kako oni zovu nacionalnu temu. Uključivanjem motiva križa u političku ikonografiju zagrebli su u temu koja umjetnika danas može stajati glave.
Ironični, žestoki, uzorni
Nije lako osigurati financiranje slike poput one s dva križa na zastavi koja grmi “protiv tisuća godina u kojima se ubijalo u ime ta dva križa”! Ni svojim likom ni svojim djelom Gilbert i George se, dakako, ne postavljaju u superiornu poziciju. Naša umjetnost postavlja pitanja, a ne daje odgovore, objasnili su. Da je drukčije, iznevjerili bi geslo “umjetnosti za svakoga”. A ako mogu propovjednici govoriti narodu što misle, mogu i oni. O svemu! Na način koji će uzdrmati zaspala čula. Zato će biti ironični, karikaturalni, žestoki, hiperrealistični u podsjećanju na sve ljudske sokove i izlučevine. Ili na opake spodobe svijeta koji dijelimo s njima.
Nevjerojatna sloboda misli i asocijacija koja se pretvara i u sliku, i osobni imidž umjetničkog para, bila je zarazna za brojne mlađe umjetnike. Nisu oni oponašali samo elemente njihova “vitražnog” slikarstva, onog nalik na viktorijansko slikarstvo na staklu, ili pak fotomontažne tehnike. Povodili su se i za njihovim stilom odijevanja. Pratili su ih vjerno od 80-ih godina kad su G i G još uzburkano raspravljali o seksualnosti. Prate ih i danas kad ta dva zanimljiva lica – koja su se 1967. srela na St. Martinsu u Londonu i zaljubila na prvi pogled – govore o tome kako je najdragocjenije imati kraj sebe nekoga kao potporu.
Ovo jer najpromasenija izlozba ikad napravljena u Hrvatskoj. PLJUC!