Ako je neki svjetski muzej apsolutni mainstream kulture, onda je to svakako pariški Louvre. No i on “pamti” bolje dane, one kada bi se po 15.000 posjetitelja dnevno guralo površinom od 60.000 četvornih metara, a, svjedočila sam tome osobno, japanski se turisti, ne bi li što bolje vidjeli “Mona Lisu”, šamarali ispred te slavne slike nakon čega bi ih čuvar isključivo te Da Vincijeve slike izbacio iz muzeja. Koronavirus je presložio sliku svijeta pa i djelovanje Louvrea, koji nakon više mjeseci od prisilnog zatvaranja zbog pandemije 6. srpnja ponovno otvara vrata. No poslovanje mu je drastično ugroženo, nema tu ni govora o brojci od 9,6 milijuna posjetitelja, kojom je lani oborio sve svjetske rekorde posjećenosti neke kulturne ustanove. Zbog koronakrize već sada bilježi gubitak od 40 milijuna eura, a ne nada se boljem jer u Parizu turista nema, a oni, posebice Amerikanci, Kinezi i građani Europske unije, čine 80 posto posjetitelja muzeja.
Pripreme za Olimpijske igre
Da se krizne situacije reflektiraju na pore svih društvenih djelatnosti, dobar pokazatelj je i smanjenje aktivnosti i posjeta Louvreu i nakon terorističkog napada 2015., nakon kojeg je u 2016. muzej posjetilo 7,3 milijuna ljudi, što je znatan pad u odnosu na 8,6 milijuna godinu prije napada.
Uglavnom, predviđanja uprave Louvrea, predvođene direktorom muzeja Jean-Lucom Martinezom, nisu sjajne ni za sljedeće tri, čak i četiri godine. Vjeruju da će imati do 30 posto manje posjetitelja u odnosu na najbolje godine, no to ih ne sprečava da krenu u opsežnu četverogodišnju transformaciju muzeja koju počinju već ovo ljeto kako bi ona bila gotova do Olimpijskih igara 2024.
Rade izmjene u načinu na koji su djela prezentirana, planiraju produljiti radno vrijeme, koje je do sada bilo do 18 sati, otvoriti unutar dvorca još galerijskih prostora te digitalizirati cijelu zbirku s opsežnim objašnjenjima na francuskom i engleskom jeziku. Kako se sad svaka ekonomija oslanja sama na sebe, i oni planiraju učiniti sve da privuku u Louvre Francuze, posebice mlađe od 30 godina, pa je za njih već sada ulaz besplatan, a pojačali su i prisutnost na društvenim mrežama. Primjera radi, na Instagramu imaju 3,5 milijuna pratitelja. Želja im je promijeniti sliku Louvrea kao elitističkog muzeja, zbog čega uprava najavljuje provođenje tzv. “kulturološke demokratizacije”.
– Pod tim mislimo na bolju, čitajte jednostavniju prezentaciju i označavanje eksponata kako bi oni postali dostupniji posjetiteljima. Bivša kraljevska palača u kojoj smo smješteni može imati “zastrašujući” dojam za određene demografske skupine, a mi ih moramo uvjeriti da su naše zbirke umjetnina namijenjene i njima, a ne samo stručnoj javnosti ili ljubiteljima kulture – kazao je Martinez, zacijelo ponukan i svojim radničkim podrijetlom, ali i uspjehom eksperimenta iz 2012., Louvreove regionalne ispostave u ruralnom gradiću Lensu na sjeveru Francuske.
Sto dana za razgledavanje
A vidjeti se u Louvreu bogme ima što, jer u svojoj kolekciji čuva 380.000 umjetničkih djela, od starih civilizacija do sredine 19. st. Da biste vidjeli svaki predmet koji muzej čuva u svojoj kolekciji, trebalo bi vam sto dana ako pred svakim zastanete svega 30 sekundi. Osim kolekcije vrijedi razgledati i palaču u kojoj je muzej smješten. Njezina gradnja započela je 1190. i prvotno je služila kao obrambena utvrda. Urbanim razvojem izgubila je fortifikacijsku ulogu i 1546. pretvorena je u rezidencijalnu palaču francuskih kraljeva. Današnji arhitektonski kompleks koji tvori velik zatvoreni četverokut s produženim sjevernim i južnim traktom započet je za Franje I., u stilu renesanse, u barokno-klasicističkom stilu gradnju nastavljaju J. Lemercier i L. Le Vau, a dovršava Claude Perrault. U obliku potkove, Louvre je predstavljao najdužu zgradu u Europi, koja se protezala u nizu duljem od tri položena Eiffelova tornja.
Godine 1682. Luj XIV. seli se u Versailles, a Louvre postaje izložbeni prostor kraljevske umjetničke kolekcije, da bi kao muzej javnosti bio otvoren 8. kolovoza 1793. izložbom od 537 slika. Do današnje pandemije trenutke zatvaranja “doživio” je tek za Napoleona, koji ga je toliko privatizirao da je i “Mona Lisu” na neko vrijeme premjestio u svoju spavaću sobu, te u Drugom svjetskom ratu kad su ga nacisti koristili kao skladište za svoje ukradene umjetnine.