Johnny Winter: Gledat ćete blues show i malo rocka

Iako je gitaristički blues egzistirao i prije negoli je na njegovu scenu stupio Johnny Winter, nakon njegova nastupnog albuma Progressive Blues Experiment – naprosto ništa nije bilo kao do tada. Svojim radovima nadareni je Teksašanin ispisao neke od najuzbudljivijih stranica žanra, miješajući ga katkada s rock and rollom, ali uvijek ostajući vjeran njegovim autentičnim načelima.

U njegovu trenutnu formu uvjerit će se 29. listopada i zagrebačka publika, a taj smo povod iskoristili za kratak razgovor o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – Johnnyjevoj, i bluesa općenito.

• Koga smatrate svojim najvećim uzorom – tko je najviše utjecao na Vaše sviranje, a tko na pjevački stil?
– Što se pjevanja tiče, svakako Bobby Blue Bland i Ray Charles. S druge strane, svirački stil najviše dugujem T-Bone Walkeru, Chucku Berryju, BB Kingu, Muddyju Watersu, Robertu Johnsonu i mnogim drugima – no, uvijek sam nastojao izbjeći kopiranje.

• Uvijek spominjete da Vam je san bio raditi s Vašim glavnim herojem Muddyjem Watersom, s kojim ste napokon ostvarili suradnju radom na tri njegova albuma s kraja 70-ih. Kakav je dojam na Vas ostavio?
– Muddy je istinska klasa i pravi džentlmen – ta suradnja definitivno je vrhunac moje karijere.

• Prije nekog vremena izjavili ste da radite na novom projektu posvećenom starom bluesu, naslovljenom Roots. Ima li novosti o tome?
– Upravo je u tijeku odabiranje materijala za taj album – više novosti o tome čim bude prilike. No ono što znam već sada to je da će na njemu raditi sjajan bend: Paul Nelson na gitari, basist Scott Spray i bubnjar Vito Luizi, uz dodatak specijalnih gostiju.

• Što mislite o današnjoj sceni bluesa? Postoji li na njoj neko ime koje posebno izdvajate?
– Jako mi se sviđa ono što rade Derek Trucks i Eric Sardinas. Današnji blues je OK, ali nužno mu je potrebna injekcija svježe krvi.

• A od Vaših suvremenika? Clapton? Hendrix, Duane Allman...?
– Sve su to izvrsni svirači, ali Hendrixu nitko nije ravan.

• Jesu li zdravstveni problemi na bilo koji način utjecali na Vaše sviranje?
– Ne, zapravo sam u boljem stanju nego što sam bio u zadnjih puno godina. Sada sam stvarno “čist”, i sve što me muči jest kuk, zbog kojeg sam prisiljen svirati sjedeći. Što se drugih stvari tiče, sve je u redu.

• Američki rock bend Smashing Pumkins posvetio Vam je instrumentalnu temu “Tribute To Johnny”. Jeste li je čuli i sviđa li Vam se?
– Ne, ali sam čuo za nju i to je stvarno lijep kompliment.

• Što Vaši zagrebački fanovi mogu očekivati od nastupa u srijedu? Kako ste zamislili set-listu?
– Pripremili smo odličan blues show, s nešto ubačenoga rocka. Ne bih htio dodati ništa što bi pokvarilo iznenađenje, ali reći ću da smo i bend i ja uzbuđeni zbog zagrebačkog koncerta.