U Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci, koje nosi ime Ivana pl. Zajca, preksinoć je održan recital opernih solista. U Zagrebu su, na pozornici Male scene, pod dirigentskim vodstvom Zorana Juranića i u režiji Snježane Banović mlade pjevačke snage izvele Zajčevu operetu "Momci na brod", a u Hrvatskom glazbenom zavodu postavljena je već neko vrijeme lijepa izložba o Ivanu pl. Zajcu.
Dužno poštovanje
Po Hrvatskoj je sasvim sigurno bilo još ustanova koje su se sjetile obilježiti stotu godišnjicu smrti autora brojnih budnica, popijevki i Hrvatima najmilije hrvatske opere. Najsvečanije i najdostojnije obilježavanje godišnjice bilo je u zagrebačkom HNK. Tako i priliči. Da Ivan pl. Zajc 1870. godine nije došao u Zagreb i počeo marljivo, znalački, autoritativno i sustavno graditi zagrebačku i hrvatsku glazbenu profesiju i kulturu, najvjerojatnije ne bi već 1895. ni bilo pravog razloga graditi i otvoriti novu kazališnu zgradu.
Dužno poštovanje Zajcu stoga je s pozornice HNK preksinoć izrekao najprije novi ravnatelj Opere maestro Nikša Bareza, a potom je, s osobito velikim uzbuđenjem zbog mjesta i prigode, o Zajcu i njegovim zaslugama lijepo govorila muzikologinja Jagoda Martinčević. Oboje su pozdravili i jednu vrlo posebnu gošću, Veru Wantur pl. Dolovćak, Zajčevu praunuku. Gospođa je na obilježavanje stogodišnjice smrti svog pradjeda doputovala iz Heidelberga, kamo je iz Zagreba odselila još kao djevojka.
No, predstavu najpopularnije Zajčeve opere "Nikola Šubić Zrinjski" ona preksinoć u HNK nije gledala sama, nego okružena čitavim jatom skladateljeve prapraunučadi i praprapraunučadi. Svi oni žive u Zagrebu i hodaju ovim gradom ne hvaleći se i ne kiteći se slavom svog velikog pretka. Štoviše, kada sam ih u pauzi pitao za dojmove o predstavi i načinu na koji se Zagreb na taj dan barem simbolično pokušao odužiti Zajcu, rekli su mi, vrlo razdragano, da se zapravo uopće nisu nadali nekakvoj svečanosti.
Veliki ponos i sreća
Utoliko su njihova sreća i ponos bili veći, a skladateljeva je praunuka svojim unucima, unukama i praunucima i praunukama čak i tiho zapjevušila romancu Zrinjskog, koju je maločas na pozornici pjevao Vitomir Marof.
Ali gospođa vrlo živahna duha, čija je baka Albina prije sto godina s bratom Carmelom i tisućama Zagrepčana koračala za lijesom svog oca od kazališta do Mirogoja promijenila je tekst. Umjesto riječi "Gle, kako divno sjaji grad", svojim je potomcima ozareno pjevušila: "Gle, kak' se divno smije stari Zajc".
– Ova je opera na mene ostavljala snažan dojam i dok sam bila djevojčica. Davala se obično uvijek u ovo vrijeme prije Božića. Sada sam već stara, ali sam jednako, pa još i više sretna i ponosna što je moj pradjed tako lijepo skladao. I moram vam reći još nešto: ova je režija fantastična – pohvalila je Zajčeva praunuka predstavu Krešimira Dolenčića i čitav ansambl pod dirigentskim vodstvom Ivana Josipa Skendera.
kao i svemu važnom u našem gradu i ovoj je obljetnici posvećeno malo prostora , šteta , mali broj kompozitora koje imamo i na koje smo ponosni trebalo bi češće prezentirati osobito mladima , zar nije bilo moguće napraviti novu redateljsku verziju te opere ovom prigodom ? možda u sljedećem obilježavanju ...